US IHT 5. - 6. IX. HUSARSKA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 5./6. IX. 1998. Milošević pokazuje svoje pravo lice "Oni koji gaje nade da će predsjednik Jugoslavije Slobodan Milošević poštovati bilo kakav dogovor kojemu bi mogla voditi sadašnja diplomacija američkog izaslanika Christophera Hila, trebali bi istražiti događaje u svezi s takozvanim dogovorom o obrazovanju", piše Anna Husarska, koja u sklopu Međunarodne krizne skupine vodi projekt Kosovo. "Taj dogovor, koji su u rujnu 1996. potpisali g. Milošević i vođa Albanaca Ibrahim Rugova, pozdravljen je kao početak novog razdoblja u srpskim odnosima s Albancima na Kosovu. Događaji su, međutim, jasno pokazali da g. Milošević nema namjeru održati svoju riječ, čak i kad bi to moglo koristiti njegovim građanima. U listopadu 1996., sveučilišni studenti Kosova započeli su nastavu kao i prethodnih sedam godina: Srbi u sveučilišnim zgradama, Albanci u domovima, garažama i podrumima. Čitavu akademsku godinu ljudi su se pitali kad će dogovor o obrazovanju stupiti na snagu. Neki su se čak usudili pitati hoće li se to uopće dogoditi. Možda je, mislili su, plan bio samo trik. (...) Skeptici su govorili da je g. Milošević potpisao dogovor, pretpostavljajući da će Amerikanci nasjesti i podignuti 'vanjski zid' sankcija protiv Jugoslavije. Akademska godina 1996./97. došla je i prošla bez promjene. Stigla je katolička skupina Sant Egidio iz Rima, s ciljem da posreduje pri provedbi dogovora. Albanski studenti bili su odlučni da na srpsku vladu i albansko vodstvo izvrše javni pritisak kako bi ponovno osvojili pristup sveučilišnim zgradama, koje su izgrađene doprinosima koje su plaćali njihovi roditelji za godina autonomije. Godine 1997. studenti su planirali mirne demonstracije u Prištini za 1. listopad., tradicionalno prvi dan nastave na sveučilištima. (...) Diplomati su naglašavali da bi ih (iako studenti imaju pravo na mirne demonstracije) bilo bolje odgoditi na neko vrijeme kako se ne bi ugrozili osjetljivi pregovori o obrazovanju - i da se ne izazove srpska policija. Ništa od toga. Studenti su nastavili sa svojim planom, usprkos željama g. Rugove. Dan 1. listopada 1997. obilježio je promjenu u politici Kosova. Studenti su demonstrirali mirno. Policija je reagirala (ili bolje rečeno pretjerano reagirala) nasilno, premlaćivanjima, uhićenjima i suzavcem - obiljem suzavca. Dogodilo se ono čega su se diplomati plašili. No kad se dim razišao, bilo je jasno da se raspoloženje Albanaca drastično promijenilo. Zapreka straha nije više bila tako jaka. Kad do kraja listopada još nije došlo do napretka u dogovoru o obrazovanju, studenti su prosvjedovali još jednom, pa zatim opet za Božić. Sad je već OVK, koja je djelovala kao tajna, mitska organizacija, počela pokazivati svoje ružno lice i provoditi nasilne kampanje protiv srpskih 'tlačitelja'. Studenti su pak i dalje njegovali mirne metode i ciljeve, vjerujući možda međunarodnoj zajednici koja im je govorila da će uskoro biti postignut dogovor o provedbi. Zatim je u ožujku došlo do nasilja u Drenici, gdje je srpska policija ubila mnoge Albance, uključujući žene i djecu. Kako je stanje postajalo sve napetije, međunarodna je zajednica očajnički tražila neki znak da bi se stvari mogle riješiti mirnim putem. Dana 22. ožujka 1998. (18 mjeseci nakon što je postignut prvotni dogovor) potpisan je dogovor o provedbi zakona o obrazovanju. Napokon je tu bio konkretan dokaz da se putem pregovora mogu postići rješenja, čak i na Kosovu. Ili se barem tako činilo. Prva faza provedbe protekla je po planu. Srbi su predali zgradu Instituta za albanologiju, koja je nakon godina zapuštanja bila u strašnom stanju. No ipak su je predali. Slijedeća faza trebala je biti predaja zgrada tehničkog fakulteta, najnovijeg u sveučilišnom kompleksu. No preuzeli su je srpski studenti, tvrdeći da nikad neće prepustiti zgrade Albancima, niti s njima pohađati predavanja. Vlada je dopustila da se to nastavi nekoliko dana da bi zatim policija izbacila srpske studente iz zgrade - no ne dovoljno brzo da ih preduhitri u otuđivanju sve opreme iz predavaonica i laboratorija. Uklonjene su čak i električne utičnice. Instalacije i telefonske žice bile su potpuno uništene. Sljedeći će tjedan srpski studenti započeti s predavanjima u sveučilišnim zgradama, a albanski će studenti započeti predavanja u dvije prazne zgrade i onim istim kućama, garažama i podrumima. Kad je u ožujku potpisan dogovor o provedbi, mnogi diplomati i analitičari izjavili su da je za Slobodana Miloševića to zadnja prilika da pokaže kako je u stanju održati obećanje - da se sigurno neće usuditi još jednom dati uloviti u otvorenoj laži. Zapadni se političari i dalje drže zamisli da je Jugoslavija stvarna zemlja, s malo policijske represije tu i tamo, malo povremene korupcije, no ipak zemlja u kojoj dobri građani mogu normalno i u miru živjeti. Oni dosljedno podcjenjuju sposobnost g. Miloševića da ih čini budalama, iznova, i iznova, i iznova." 070202 MET sep 98