ZAGREB, 5. rujna (Hina) - Hrvatska je zemlja s razmjerno čistim zrakom, a njezina metropola Zagreb umjereno onečišćen grad. Tako bar pokazuju višegodišnja mjerenja kakvoće zraka, koje provodi zagrebački Institut za medicinska
istraživanja. U usporedbi s nekim drugim europskim glavnim gradovima onečišćenost zraka u Zagrebu još nije dosegnula one alarmantne vrijednosti zbog kojih Pariz, London, Budimpešta ili Madrid isključuju iz prometa sva osobna vozila u užemu gradskom središtu.
ZAGREB, 5. rujna (Hina) - Hrvatska je zemlja s razmjerno čistim
zrakom, a njezina metropola Zagreb umjereno onečišćen grad. Tako
bar pokazuju višegodišnja mjerenja kakvoće zraka, koje provodi
zagrebački Institut za medicinska istraživanja. U usporedbi s
nekim drugim europskim glavnim gradovima onečišćenost zraka u
Zagrebu još nije dosegnula one alarmantne vrijednosti zbog kojih
Pariz, London, Budimpešta ili Madrid isključuju iz prometa sva
osobna vozila u užemu gradskom središtu. #L#
U Hrvatskoj se kavoća zraka mjeri u dvadesetak gradova.
Onečišćenost je najveća u Rijeci, a najčistiji se zrak udiše u
Gorskome kotaru, Opatiji i na većini jadranskih otoka. Osim Rijeke,
teškoća s kakvoćom zraka ima Kutina, a povremeno i Labin.
Zanimljivo je da je Šibenik od prije rata vrlo onečišćena zbog
uništene industrije postao čistim gradom.
Iako se kakvoća zraka u nas ispitivala još prije tridesetak godina,
Hrvatski državni sabor donio je tek 1995. Zakon o zaštiti zraka, a
nešto poslije i Uredbu o preporučenim graničnim vrijednostima
kakvoće zraka. Sukladno njima uspostavljene su i tri skupine
kakvoće zraka: u prvoj je čist ili neznatno onečišćen zrak, u drugoj
umjereno onečišćen zrak i trećoj prekomjerno onečišćen zrak.
U gradu Zagrebu kakvoća se zraka mjeri na desetak točaka. Tako se
zasićenost sumpordioksida i dima ispituje u stanicama u
Đorđićevoj, Branimirovoj, Savskoj, Demeterovoj i Ozaljskoj ulici,
kao i na Prilazu Baruna Filipovića, Sigetu, Susedgradu i Ksaverskoj
cesti. Zasićenost lebdećih čestica (čestice izvanredno sitna
promjera, koje se zadržavaju u zraku, a njihov glavni uzročnik su
prljave ulice i pročelja zgrada) i metala ispituje se u Đorđićevoj,
na Susedgradu i Ksaverskoj cesti, te Prilazu Baruna Filipovića.
U zadnjih su nekoliko godina mjere i "komponente ljetnoga smoga" -
dušikov oksid i ozon - glavni izvor kojega je gradski promet. Prije
tridesetak i više godina grad je, po mjerenjima tzv. zimskih
komponenata onečišćenja, u koje se ubrajaju sumporni dioksid,
lebdeće čestice i dim, bio prekomjerno onečišćen. Izgradnjom
plinske mreže i termoelektrana-toplana umjesto dotadašnjega
grijanja na drva i ugljen kakvoća se zraka poboljšala, ističe dr.
Vladimira Vađić iz Instituta za medicinska istraživanja. Iako su
sumporni dioksid i dim danas dovedeni na razinu prve skupine,
zabrinjava koncentracija lebdećih čestica, koja se, iako je u
okviru "umjerena onečišćenja", ne smanjuje, te se zato drže glavnim
onečišćivačem grada.
Najcrnja točka grada Zagreba danas je Đorđićeva ulica. Mjerenja su
još šezdesetih i sedamdesetih godina bilježila onečišćenja koja se
mogu svrstati u alarmantnu, treću skupinu. Danas su te vrijednosti
u okviru "umjerena onečišćenja', na žalost, bez naznaka da se kreću
prema prvoj skupini.
Najčistiji zrak Zagrepčani mogu udisati na Novome Zagrebu, točnije
na Sigetu, jer sva ispitivanja pokazuju da je u tim dijelovima zrak
čist ili tek neznatno onečišćen.
Najveći su onečišćivači u Hrvatskoj industrija i promet. No, kako
ističe dr. Vađić, Uredbom o ograničenju emisije iz stacionarnih
izvora, koja je donesena ove godine, industrijski će onečišćivači
biti stavljeni pod nadzor. Međutim vozila, broj kojih se na
hrvatskim cestama popeo na oko milijun, ostat će vjerojatno još
dugo najveći onečišćivači. Kako se doznaje u Centru za vozila
Hrvatske, u Hrvatsku se još može uvesti vozilo bez katalizatora.
Službeni podatak o tome koliko je uopće vozila u Hrvatskoj
opremljeno katalizatorima nigdje nema, jer taj podatak nije
obvezan za upis pri tehničkome pregledu.
Iako je Hrvatska za sada još zemlja, općenito gledano, razmjerno
čista zraka, sustavna izvrgnutost ljudskog organizma i umjerenim
dozama ispušnih plinova opasna je za zdravlje. Ako se tu točno
određenim zakonskim propisima nešto ne učini, Hrvatska bi se u
dogledno vrijeme mogla priključiti društvu razvijenih europskih
zemalja, bar što se tiče lošega prosjeka kakvoće zraka.
Tatjana Kolak
(Hina) kt il
050902 MET sep 98