NZZ-ZAPAD I RUSIJA-29. VIII.

ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 29. VIII. 1998. Što Zapad treba napraviti za Rusiju? "Jegor Gajdar, prvi premijer predsjednika Jeljcina koji je početkom devedesetih godina kao važan reformski korak proveo oslobađanje potrošačkih cijena, jednom je rekao kako je Rusija danas sasma pogodan objekt za dugoročne prognoze, a naprotiv sasma nepogodan za kratkoročne prognoze. Liberalni reformist je pritom dao do znanja da je potpuno uvjeren u dugoročnu uspješnu budućnost svoje zemlje na čvrstom demokratskom i tržišno-gospodarskom temelju. Ovih dana se ipak takav optimizam čini drskim. Postsovjetska Rusija gospodarski je i politički u vrlo dubokoj krizi. Rublja koja je posljednjih godina bila stabilna valuta, rapidno pada, rusko financijsko tržište se slomilo, a čini se da za sada nema vladu koja bi bila sposobna djelovati. Još prije nekoliko mjeseci razvitak je davao povoda opreznim nadama: poslije dugih godina procesa gospodarskog pada, službeni su podaci prvi put najavili skroman porast, inozemna su se ulaganja povećala, a predsjednik Jeljcin je u ožujku iznenadnim smjenjivanjem dotadašnjeg premijera Černomirdina mladim i jasno reformistički orjentiranim menadžerom Kirijenkom, očito u vladu doveo svjež vjetar. Ma koliko sada nastali kaos u Moskvi zbunjuje i deprimira - ne smije se zaboraviti da je Rusija u posljednje desetljeće i pol obavila silovite slobodarske promjene o kojima koncem Brežnjevljeve ere nitko nije ni sanjao. Niti jedan promatrač nije se tada usudio proricati da bi se za samo nekoliko godina sovjetski imperij i njegov komunistički prisilni sustav mogao raspasti, da će Rusija imati predsjednika, izabranog u stanovitoj mjeri demokratski, i pluralistički tisak. No jesu li to doista dugoročni procesi promjene u smjeru demokracije i tržišnog gospodarstva, kako pretpostavljaju Gajdar i ostali poznavatelji odnosa u današnjoj Rusiji? Najnovija komešanja preporučuju dodatne prigovore takvim najavama, čak i ako se u dugoročnoj perspektivi i dalje čine vjerojatnima. Čak i bivši američki savjetnik za sigurnost Brzezinski koji je spram Rusije tradicionalno skeptičan, ovoga je proljeća zastupao stajalište da će se euroazijski div postupno razviti u modernu, postimperijalnu, sve europskiju, a moguće u punom opsegu demokratsku državu. Istodobno je ipak upozorio da će ta transformacija biti polagan i krivudav proces i da 'vrijeme nereda' u Rusiji još ni izdaleka nije prošlo. Katastrofalni razvitak ovih dana u Rusiji nedvojbeno je izazvan nekompetentnim manevrom predsjednika Jeljcina. Naprasno raspuštanje Kirijenkove vlade koja se zalagala za sanaciju narušenih financija i za odavno dospjele reforme nakon samo pet mjeseci, uzdrmalo je već ranije opasno načeto povjerenje u uračunljivost moskovskog vodstva i rusku valutu. Jeljcinova odluka da bivšeg premijera Černomirdina opet postavi za šefa vlade, očito je donijeta pod pritiskom ruskih financijskih žonglera koji su pod egidom bivšeg šefa državnog energetskog imperija Gasprom živjeli raskalašeno i sada se bore za održanje svojih imperija izgrađenih u pijesku. Iznenadnim kolapsom ruskog financijskog tržišta te dvojbene snage nisu samo predsjednika Jeljcina nego i svoje vlastite interese gurnule u nepredvidljivi vrtlog. U takvom izrazito labilnom stanju, važan bi znak da se Zapad ne okreće od Rusije mogao biti već odavno isplaniran posjet predjsednika Clintona Moskvi idućega tjedna. Hladno distancirano držanje spram aktualnih ruskih komešanja po nekim bi stajalištima bilo teška pogrješka. Pritom se ne radi u prvom redu o barem djelomičnom spašavanju na milijarde teških kredita i ulaganja koji su dotekli u Rusiju, a sada će ih možda trebati velikim dijelom otpisati. Za vanjski je svijet veći interes za suradnju na području nadzora naoružanja. Jer još uvijek u Rusiji postoje divovski arsenali oružja za masovno uništenje koje bi slomom poretka dospjelo u pogrješne ruke ili bi iz tehničkih razloga moglo postati akutna sigurnosna opasnost. I na poslijetku, okretanje od Rusije u sadašnjem kriznom stanju značilo bi da je Zapad već izgubio nadu u rast demokratskog i uspješnog građanskog društva. To bi išlo na ruku onim šovinističkim snagama u Rusiji koje su uvijek držale da bi njihova zemlja s 'dekadentnim Zapadom' trebala imati što je moguće manje posla i umjesto toga se okrenuti vlastitom, difuzno definiranom putu ozdravljenja. Suradnja i nestrpljivost s krizom potresenom Rusijom ne može nipošto značiti da će u Moskvu spontano i velikodušno stizati još više kredita. To bi bilo sasma bsmisleno, sve dok se ne objasni tko će u Rusiji i s kojim programom voditi vladu. Imenovani stari novi premijer Černomirdin očito pokušava sastaviti što je moguće širu koaliciju koja bi - kao i ranije - uključila i neke komunističke zastupnike, što bi mu pomoglo da u Dumi dobije potrebnu većinu. Takva bi provizorna stabilizacija mogla barem privremeno smiriti kaos na financijskom tržištu. Mogu se zamisliti i daleko dramatičniji scenariji - primjerice Jeljcinova skora ostavka (ili pad putem postupka smjenjivanja u Dumi), preuzimanje predsjedništva od strane Černomirdina i raspisivanje izbora za novog šefa države u roku od tri mjeseca. Ne može se predvidjeti tko bi tada sjeo na kremaljsko prijestolje. Rusija svoje probleme u prvom redu mora sama riješiti. No Zapad stalnim integrativnim naporima na raznim razinama može pridonijeti da i dalje bude stimuliran onaj politički i duhovni pokret otvaranja koji je od svršetka sovjetske diktature ustrajno mijenjao rusku stvarnost. Nova komešanja i nazadovanja ne znače kraj tog dugog evolucijskog procesa" - drži komentator lista R. M. 310128 MET aug 98