RUSIJA-NEZAVISIMAJA GAZETA OD 28.8.98. KRIZA VLASTI

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 28. VIII. 1998. Kriza vlasti - zlatno doba za oporbu Vasilij Golubjev izvješćuje o političkim prilikama u Rusiji: "(...) Nakon političkog poniženja u travnju i potpune nesposobnosti da biračima objasni svoje ponašanje, oporba sada može mirno odahnuti. Ona sada može dosta glasno govoriti o 'pronicljivosti' komunističke stranke i NPSR-a i izjavljivati kako ne želi pristati na nove nagodbe s Predsjednikom. Doista, vlast je svojim glupim postupcima i izjavama zadnjih mjesec dana učinila ono što oporba nije bila u stanju učiniti - znatno je proširila socijalnu bazu oporbe, stvorivši ponajprije za komunističku stranku kvalitetno novu osnovu za parlamentarne izbore - kako prijevremene, tako i one koji su predviđeni za prosinac 1999. Oporba će sasvim propasti ako ne iskoristi dar koji joj je slučajno pao u ruke. Što se može očekivati od oporbe bude li imala snage i odlučnosti da počne uništavati svoju 'sustavnost'? Prvo, ona može jako radikalizirati pripreme za sveruski prosvjed 7. listopada. Za to nisu potrebni posebni napori, budući da pad rublja, očiti rast cijena prehrambenih proizvoda i tehnike, početak propasti malih i srednjih banaka, sami potiču dobar dio stanovništva da žestoko kritizira vladu, ne u kući, već na ulici. Oporba sada zapravo može uz minimalne napore privuči pozornost na sebe, s obzirom da nova vlada tijekom rujna neće moći isplatiti zakašnjele plaće i mirovine (čak ni usprkos Jeljcinovim odlučnim zahtjevima). Upravo je 'ulica' važnije i djelotvornije sredstvo pritiska na vlast od državne Dume. Upravo ulica na koncu može neočekivano brzo odrediti sudbinu ne samo nove vlade već i starog Predsjednika. Drugo, komunistička stranka može, u granicama te radikalizacije, postići jedan od najvažnijih ciljeva - smijeniti sadašnje čelništvo sindikata koje predvodi Mihail Šmakov i postaviti radikalnije vođe koji će činiti stalni pritisak na vladu. K tome, oporbi bi jako odgovaralo da se Mihail Šmakov sada pokori Černomirdinu i obrati se FNPR-u s prijedlogom da se 'u ime narodne sloge u svezi sa složenim gospodarskim prilikama i smjenom vlade' (već je počela odgovarajuća obrada Šmakova) odustane od prosvjeda. Tada bi pitanje smjene vlasti u sindikatima bilo tek stvar političke tehnike. Treće, u ovakvim prilikama, oporbi će sigurnu korist donijeti slabljenje kadrova drugih političkih snaga zastupljenih u parlamentu. Stoga je komunistima i stranci 'Vlast naroda' u pravilu važno da nagodbe oko sastava vlade riješe tako da što veći broj zastupnika iz NDR-a ('Naš dom je Rusija'), 'Ruskih područja' i LDPR-a (liberalni demokrati) napusti Dumu radi varljive vlasti u vladi. Dakle, ako barem 15 do 20 zastupnika iz navedenih provladinih frakcija sjednu u ministarske naslonjače, to će se stvarno odraziti na glasovanje, pa lijeva oporba, ako bude potrebno, može lakše nego prije nametnuti svoju volju u Dumi i kočiti rad svake vlade. Stoga bi Genadiju Zjuganovu i njegovim pristašama jako odgovaralo da 'pomognu' Černomirdinu. Jednim od najvećih uspjeha komunista u tom smislu bit će 'slanje' u vladu Vladimira Žirinovskog, kojega će frakcija, u njegovoj izočnosti, vrlo brzo oslabiti. Upravo zato komunisti ne žele nikakve promjene važećeg pravilnika prema kojemu zastupnik gubi svoj mandat s odlaskom u izvršnu vlast. Četvrto, stvorene su dodatne mogućnosti za masovni pritisak na oslabljenog Predsjednika. Uz postupak impeachmenta (koji radikalno krilo oporbe u Dumi ne želi nipošto obustaviti) očito će porasti vanjskopolitička diskreditacija Predsjednika, posebice ako 'dragi prijatelj Helmut' bude poražen na izborima. (...) Peto, oporbi se pružaju velike mogućnosti da pridobije regionalne vođe koji su zauzimali neutralna stajališta nastojeći ne svađati se sa saveznom vlasti. Udarac koji je gospodarska kriza zadala pojedinim pokrajinama bit će, svakako, puno jači nego se to danas može i zamisliti. Slom 'monetarističkog' snmjera sigurno će primorati gubernatore da krenu u potragu za kombinacijom autoritarizma i socijalističkog iskustva. Ipak, sve je to moguće samo ako oporba uistinu počne djelovati drugačije. No to je jako dvojbeno, jer vlast, uza svu krizu, ima načina da neutralizira njezine napore. Ponajprije pokušavajući da preko Jurija Masljukova 'kupi' dio frakcije KPRF-a u Dumi. Osim toga, komunistička se stranka informacijski može stjerati u kut ako se proglasi glavnim krivcem za to što vlada još nije potvrđena i što se kriza produbljuje. Vlast ima sjajnu priliku da oslabi dio KPRF-a u Dumi i područne ogranke stranke govoreći kako će vodstvo još jednom prisiliti komunističku stranku da pristane na 'nagodbu' i u zamjenu za milostinju prihvati svaku politiku vlade. Izjave Zjuganova i Seleznjova kako su spremni za prijevremene izbore za parlament mogu zapravo biti još jedan blef koji samo može pooštriti stajalište radikalnog krila KPRF-a. Izbjeći potvrđivanje Viktora Černomirdina zapravo je nemoguće. I u stranci to shvaćaju. Iako je KPRF doista spreman da zalupi vratima i iziđe na put prijevremenih izbora koji mogu biti pobjedonosni za lijevu oporbu. No, ima još jedna stvar o kojoj treba povesti računa kad se procjenjuju mogući koraci oporbe. Dio vodstva KPRF-a polazi od toga da je moguće potvrditi Viktora Černomirdina, ali ne i sudjelovati u vladi. Tako komunistička stranka ima slobodne ruke da na ovaj ili onaj način počne uništavati Černomirdina i tako mu izbije tlo pod nogama prije predsjedničkih izbora. Za oporbu će najbolje rješenje biti ako Jeljcin zbog nekog razloga dade ostavku, a Černomirdinova vlada bude toliko diskreditirana da ne može sudjelovati u predsjedničkim izborima. Istodobno će biti diskreditiran i Aleksandar Lebed koji se odlučio za naglo približavanje Černomirdinu kako bi pokušao dobiti svoj dio vlasti." 310125 MET aug 98