VOA-CRS POMAŽE U SLAVONIJI-26-8

GLAS AMERIKE - VOA 26. VIII. 1998. Catholic Relief Services pomažu u obnovi objekata u Istočnoj Slavoniji Prilog Svetozara Sarkanjca "Catholic Relief Services - CRS, humanitarna organizacija američke katoličke Biskupske konferencije jedna je od najvećih agencija za pomoć i razvoj u Sjedinjenim Državama, s više od pedeset godina iskustva širom svijeta. U ratom razorenim područjima Hrvatske djeluje gotovo od samog početka rata, a na području istočne Hrvatske, CRS je prisutan već više od dvije godine. Najprije u suradnji s UNHCR-om, a kasnije samostalno, CRS je organizirao i obavio obnovu desetak osnovnih škola, dječjih vrtića, te domova kulture i zdravstvenih stanica u mnogim mjestima Baranje. Prema riječima Davora Đakovića, voditelja Ureda CRS-a u Osijeku, ova organizacija do sada je u sve projekte uložila približno milijun američkih dolara. Jedna od karakteristika svih aktivnosti koje provodi CRS je u tome da u konkretnim radovima zajednički sudjeluju donedavno protjerani Hrvati, raseljeni ili domicilni Srbi, kao i druge domicilne nacionalnosti. Kakva su iskustva u takvom pristupu obnovi, pitali smo upravo voditelja osječkog ureda CRS-a. Đakovic: 'To je zapravo jedan jedinstven pristup, koji je CRS počeo koristiti krajem 1996. i početkom 1997., kada su zapravo i počeli veći radovi na rekonstrukciji. Mi smo tada koristili jedan jedinstven način, odnosno, jedan specifičan pristup odvijanju radova, dakle, radove su uglavnom izvodili i još uvijek izvode miješani timovi, timovi ljudi različitih nacionalnosti, i to ne sa nekom posebnom namjerom, ne sa svrhom stvaranja nekakvog bratstva i jedinstva, već s ciljem i namjerom pomirbe ljudi, dakle, prognanika, sada povratnika, i ljudi, koji su bili na tom području prije. CRS i dalje nastavlja s istim pristupom, naravno, prilagođenim sadašnjim vremenima. Dakle, u pet sela, u kojima je CRS aktivan u Baranji, rekonstrukcijske projekte obavljaju timovi miješanih nacionalnosti, prvenstveno - Hrvata, Srba i Mađara, koji su tradicionalno i najzastupljeniji na ovom području'. Reakcije učesnika u CRS-ovim projektima glede rada u nacionalno mješovitim ekipama Posjetili smo jedno od aktualnih gradilišta, koje upravo vodi CRS. Riječ je o baranjskom selu Kozarac, gdje se upravo privodi kraju obnova tamošnje osnovne škole. Voditelj poslova Ivan Grašo slijedećim riječima objašnjava značaj pomoći koju pruža CRS: 'CRS je jako mnogo nama pomogao. Pomogao je tim seljanima, pošto su se svi vratili u porušeno. Nije bilo niti drugih izgleda i mogućnosti za popravak tih objekata. Ljudi se mnogo zahvaljuju CRS-u na izvodjenju radova'. Jedan od radnika koji obnavljaju kozaračku školu je i Milan Hajdin, raseljeni Srbin iz zapadne Slavonije. Što se tiče njegovih razmišljanja o zajedničkom radu Hrvata i Srba, on smatra da su njihovi međusobni odnosi vrlo dobri: 'Nema nikakvih problema. Nema provokacija. Rad se odvija normalno. Radi se i ljudski odnosi se odvijaju u redu'. Na pitanje da li takav zajednički rad pomaže budućoj toleranciji, suživotu i snošljivosti, gospodin Hajdin odgovara: 'Ja mislim da bi trebalo da bi svaki čovjek malo razmišlja, da ne treba misliti na to što je bilo, nego da ubuduće razvijaju i kreću nabolje ljudski odnosi'. I Stjepan Lucić, donedavno prognani Hrvat iz Bilja, već na trećem objektu u Baranji radi zajedno na obnovi sa Srbima i Mađarima. Evo kako on doživljava takve zajedničke radove: 'Ja ne gledam ni naciju, ni vjeru. Niti jedna vjera ili nacija mi ne predstavlja nešto. U prvom planu je samo čovjek. Ako nađeš čovjeka, vjera i nacija su njegovo osobno opredjeljenje, ali mene zanima je li on čovjek. To sam od davnih godina upamtio, još u onome ratu, i nije bitno za mene da je netko samo Hrvat. Niti mrzim nekoga što je druge vjere ili nacije, a ne volim nikoga samo zato što je Hrvat i katolik'. Valja još istaknuti kako CRS na području istočne Hrvatske, osim obnove različitih infrastrukturnih objekata, provodi i čitav niz aktivnosti s mladima". 270208 MET aug 98