NJEM 26. VIII. DIE WELT: TREBA ZAŠTITI NJEMAČKU U OKRUŽJU SVE ŽEŠćIH SUKOBA

NJEMAČKA DIE WELT 26. VIII. 1998. Osovine kriza "Gledano u povijesnim okvirima, Njemačka se u razdoblju između 1989. i 1991. g. našla u sretnom položaju jer su devize nacionalnog ujedinjenja posredstvom tržišne privrede i demokracije nakon raspada sovjetskog carstva i socijalista napredovale do statusa svjetskih deviza. Stvari su napokon došle na pravo mjesto. Činilo se da su vlastiti interesi zaštićeni planetarnim konsenzusom. Stanje se u međuvremenu promijenilo. Društvovno kroćeni kapitalizam, demokratska pravna država i baklja ljudskih prava naišli su na putu univernalnog širenja na prepreke i protukretanja. 'Globalizacija' očituje napukline. Bila je utemeljena na zapadnim gospodarskim probitcima ali je potom - radi uzvišenijeg opravdanja - opterećena citiranim kanonom liberalnih vrijdnosti. Njezina misija podsjećala je na mirovni program predsjednika Woodrowa Wilsona iz 1918. g. Njegov kasniji učenik, Amerikanac Francis Fukuyama, prognozirao je 1992. g. kraj revolucija, 'gospodarsku sublimaciju' rata i širenje demokracije kao 'jasno definiranog političkog cilja, kojem zajednički teže različite regije i kulture širom svijeta'. Objava 'kraja povijesti' odjeknula je u ušima poviješću opterećenih Nijemaca poput radosne vijesti. Nitko nije očekivao takav završetak dijalektike, i vjerojatno su upravo zato zbivanja od studenog 1989. g. naovamo opremljena epitetom 'povijesni' - u smislu najvišeg dostižnog cilja i konačnog završetka. Stoga je zavladala još dublja tišina kada je nakon bitke protiv Saddama Husseina i Bushove objave 'novog svjetskog poretka' u ožujku 1991. g. započeo niz balkanskih ratova. Rat, već uvršten u kategoriju starog željeza, podigao je glavu upravo u Europi. Reakcija je bila prožeta neodlučnošću i uvrijeđenošću. Američki ministar vanjskih poslova James Baker bijesno je Balkan proglasio 'kolijevkom ratova'. Kolijevka danas izgleda uistinu pretrpano; rat i krize zasnivaju obitelji i nadijevaju sebi brojna imena. Njemački interes u periodu boljih nadanja sastojao se u miru u organizaciji države i u osjećaju pripadnosti koji nadilazi granice. Težište je bilo na Europi i pripadništvu čitavom svijetu, pri čemu su crte plemenitog samoporicanja, naglašavanja zajedničkih točaka s ostalim ljudima, pa i nepovratne integracije svjesno potiskivale u drugi plan nacionalni, egocentrični pojam 'dobro shvaćenog' interesa. Ostali - bilo da je riječ o Francuzima, Rusima, Amerikancima a kamoli Arapima i Kinezima - nikada nisu dijelili to euforično stajalište ali lijepe ideje - kao što je poznato - rezultiraju nekom vrstom zaslijepljenosti koja se - srećom po njih - rijetko tumači kao pogreška a u većini slučajeva kao zaljubljenost. Umjetno svjetlo, koje je od 1989. g. odozgo istodobno obasjavalo i uljepšavalo svjetsku pozornicu, zasjenili su pravi požari. Krize se okupljaju duž dvije osovine. Jedna se proteže od istočne Azije do Europe, izbacujući u prvi plan gospodarsku kategoriju: zapadni usadak kapitalističkoga gospodarstva proizveo je divlje izrasline ili je odbačen kao u slučaju Rusije i Kine, gdje je povijesno mjeriv rok za prilagodbu krajnje discipliniranim tržišnim reformama nedopušteno prekoračen. Vrlo je raširena bojazan od širenja ruskog financijskog kaosa na domenu politike ali taj strah istodobno prikriva činjenični obratni redoslijed: nomenklatura je promijenila dlaku a ne politiku. Druga osovina krize na jugoistočnoj i južnoj zemljopisnoj širini ima naizgled kulturno-političku dimenziju. Riječ je o zastranjenjima islamsko-arapskog i afričkog svijeta, koja prati opasnost rata u svim njegovim oblicima, te povijesne neuroze i genocidni izgredi. Francisa Fukuyamu, koji je smatrao da se najrazvijeniji, liberalni čovjek može boriti još samo protiv sebe samog, zamijenio je Samuel P. Huntington. U njegovoj revizionističkoj viziji razdjelnice više međusobno ne odvajaju ideologije već vjerom prožete kulture, koje jedna prema drugoj nastupaju neprijateljski poput europskih država u 19. stoljeću. Slika svijeta kao globalne frakture pruža novi poticaj interesnoj i koalicijskoj politici kraja stoljeća. Budući da je njemačka politika odanija ugroženom univerzalističkom mirovnom poretku nego njegov američki začetnik, jer smatra obranu tog poretka iskupljenjem i jamstvom trajne sreće, povratak u nekadašnju stvarnost posebno joj teško pada. Njemačka smatra da bi bilo upravo nečasno uključiti etničke sukobe, vjerske nesuglasice, nejednako priznavanje jednakih ljudi u koncept političkog djelovanja i time se pokoriti prilikama odnosno određenim zahtjevima. Osovine kriza završavaju u Europi gdje Njemačka mora odrediti svoj interes. Naš je pogled usmjeren prema istoku i baltičkom prostoru. U tom okružju, uvjetovanom ujedinjenjem, stabilnost Rusije nameće se kao prioritet. U kontekstu nestabilne Rusije aktualna pitanja poput kontrole naoružanja, kritičnog Balkana i istočnih dijelova EU, uključujući Finsku i baltičke države, poprimaju obilježja rizika. Bez obzira na to tko i kako vlada Rusijom, Berlin će biti prisiljen angažirati SAD i većinu članica EU u interesu stabilnosti istoka. U osvrtu na stanje na jugu, pozornost privlači razlika između islama i islamizma, kontakt s Iranom i suradnja Francuske i SAD u Africi, gdje uslijed prijetećih ratnih požara opcija organiziranog suzbijanja sukoba preteže moguće prednosti intervencije. Mjerilo djeovanja jest zaštita pozicije zemlje u okružju rasplamsalih sukoba, čiju tendenciju širenja nije moguće previdjeti", upozorava Herbert Kremp. 270023 MET aug 98