THE WASHINGTON TIMES 25. VIII. TERORIZAM

SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 25. VIII. 1998. Terorizam: jesmo li voljni? "Jedna je od odlika ove zemlje da se u trenutcima krize pučanstvo instinktivno okuplja oko predsjednika. Prošloga tjedna, nakon što su američke Tomahawk rakete bile upućene na ciljeve u Sudanu i Afganistanu, Amerikanci su učinili upravo to, iako većina njih duboko u sebi sumnja u pouzdanost predsjednika Clintona. Ako se zemlja nalazi u ratu, narod se okuplja oko zastave. Nekima je od nas izgledalo kao da Clinton, u sklopu dramaturgije koja okružuje najavu napada koji se dogodio prošloga tjedna, u potpunosti iskorištava taj najdoličniji od patriotskih instinkta da bi izbjegao mučenje svakodnevnih vijesti o Monici Lewinsky. Ostali su mu jednoglasno priuštili koristi sumnje. Stalna parada članova kabineta, republikanskih čelnika i članova odbora dojavne mreže istupila je kako bi obranila odluku da se u četvrtak bombardiraju teroristički ciljevi u Afganistanu i kemijska tvornica u Sudanu. Vjerodostojni dokazi da je ovo bila prikladna odmazda za eksplozije koje su se dogodile 7. kolovoza i koje su uništile veleposlanstva SAD-a u Keniji i Tanzaniji su, izgleda, predočeni na sastanku kongresnih čelnika. Kako bilo, trebalo bi napomenuti da još uvijek imamo veoma malo podataka o onome što je točno naše topništvo, vrijedno 79 milijuna dolara, uništila u Afganistanu. U danima koji su protekli, Clinton je zemlju obavijestio da smo obznanili 'rat terorizmu'. Bilo je već i vrijeme, kazalo bi mnogo ljudi. Teroristi i zemlje koje sponzoriraju teroriste predugo su nekažnjeno provodili svoje aktivnosti. Pitanje je: da li to Clinton zaista i misli? Jer, ako misli, to će imati dalekosežno značenje za američku vanjsku politiku, daleko veće nego postavljanje barikada pred washingtonskim spomenikom.(...) Kako bi točno trebao izgledati rat? (...) Državni tajnik William Cohen, govoreći u nedjeljnoj emisiji na NBC-u, 'Meet the Press'(Susret sa novinarima), naglasio je kako je važniji od bilo kakove materijalne štete koja je učinjena terorističkoj infrastrukturi signal američkih raketa koji je upućen zemljama kao što su Afganistan i Sudan. Države koje obučavaju teroriste, koji su i njihovi građani, State Department je identificirao kao najozbiljniju prijetnju američkim životima i posjedu. Prema 'Shemama globalnog terorizma: 1997.' ('Patterns of Global Terrorism: 1997.') State Departmenta, 'državni je tajnik odredio sedam država kao sponzore terorizma: Kuba, Iran, Irak, Libija, Kenija, Sjeverna Koreja i Sirija.' Prema riječima samog Clintona, danas smo zapravo u ratu sa tim zemljama. U redu. Ne bi li tada mogli poželjeti blokirati njihove luke i povesti bombaške napade kao onaj kojega smo vidjeli prošloga tjedna- sve dok SAD ne pobijedi a one se predaju, odustajući od svoje potpore onima čiji su ciljevi podjednako i civili i vojnici? Clintonove riječi imaju implikacije i za zemlje koje imaju posla sa terorističkim zemljama. Clinton bi mogao željeti podnijeti demarš ruskom predsjedniku Borisu Jelcinu zbog njegovog javnog kritiziranja naše vojne akcije. Štoviše, mogao bi poželjeti Rusima kazati da prestanu prodavati nuklearnu tehnologiju Iranu. Oni koji bi ukinuli UN-ove sankcije Iraku: moglo bi im biti rečeno da ovo ne dolazi u obzir. A ustupak koji bi predstavljalo dozvoliti dvama libijskim osumnjičenicima iz Pan Ama 103 da im bude suđeno u Hagu, prema škotskom zakonu, mogao bi biti odbijen. Libijskom čelniku Moamaru Gadafiju moglo bi biti rečeno da ih odmah izruči za suđenje u Škotskoj, u čijem je zračnom prostoru bomba u zrakoplovu detonirala- ili da bude suočen sa vojnim posljedicama. Nije potrebno kazati da ni teroristička mreža ne može proći nekažnjeno. Na listi State Departmenta se nalazi 36 skupina koje djeluju od Kolumbije, Srednjeg Istoka do Sjeverne Irske, Japana i Filipina. Njihove aktivnosti mogu biti ciljevi nove antiterorističke mreže, kakove nismo imali od kada je šef CIA-e, Stansfield Turner, desetkovao kapacitete doglasne službe još u vrijeme predsjednika Cartera. Radi se o stvarima koje su moguće. Ipak, to nisu stvari koje jesu. U svakom slučaju, otpočnimo rat terorizmu. No, neka to bude pravi a ne tek retorički rat", zaključuje se u uvodniku "The Washington Timesa". 260145 MET aug 98