ŠV 22. VIII. NZZ: AMERIKA NIJE BLOKIRANA SVOJIM NEVJERODOSTOJNIM PREDSJEDNIKOM

ŠVICARSKA NEUE ZÜRCHER ZEITUNG 22. VIII. 1998. Američki udari nisu bili tek manevar za odvraćanje pozornosti "Vojnim udarom na uporišta terorista Clintonov kabinet dao je hitno potreban znak da je još živ. Previše je rano za ocjenu o (ne)uspjehu akcija u Afganistanu i Sudanu, izvedenim u znak odmazde za bombaške napade na američka veleposlanstva u Nairobiju i Dar es Salaamu te radi odvraćanja budućih atentata. No, načelna odluka o vojnom odgovoru na teroristički izazov bez veće vremenske odgode bila je nesumnjivo ispravna - upravo zato što je stvoren dojam da je Washington blokiran Clintonovim skandalima te da stoga nije sposoban povlačiti nužne poteze. Već prije najnovije epizode u Clintonovoj melodrami pojavili su se uznemiravajući znakovi da je američka vanjska politika općenito prebačena na automatsko upravljanje. Na Bliskom Istoku ništa se ne miče s mrtve točke - u svakom slučaju, ništa konstruktivno; u južnoj Aziji vlada pomutnja nakon atomskih pokusa Indije i Pakistana; Pentagon izvješćuje - bez komentara i odjeka - o gradnji velikog podzemnog kompleksa bunkera u blizini sjevernokorejanskih atomskih postrojenja; režim sankcija protiv Libije i Kube škripi i jednostavno je zanemaren; Iran testira raketu srednjeg dometa bez ikakvih prepoznatljivih reakcija Clintonova tima za sigurnost; Saddam Hussein ponovno izaziva inspektore UN i očekivano se protivi najnovijoj misiji glavnog tajnika UN Annana; sukobi na Kosovu i na Cipru nisu potaknuli uvjerljive odgovore vodeće sile - slika o opasno pasivnoj Americi sve se više zaoštrava. Clintonovo konačno skupljanje snage za odlučni potez došlo je u posljednjem trenutku i bilo je i te kako potrebno. Neki već kritiziraju američki potez prigovorom da Washington nema dokaze da je saudijski 'financijer terora' Osama bin Laden bio začetnik eksplozija bombi u Africi te da je kemijska tvornica u Khartumu uistinu proizvodila kemijsko oružje. Slični prigovori isticani su i prilikom američke akcije protiv Ghadafija; Francuska je čak zatvorila svoj zračni prostor za američke zrakoplove - što je osamdesetih godina bila posebno uvjerljiva podvala galske perfidnosti. No, Reaganov udar ipak je donio nekoliko godina mira na terorističkoj bojišnici. Međunarodni terorizam očigledno zahtijeva dodatne mjere obrane od 'pukog' regularnog sudskog postupka koje nakon temeljite i strpljive potrage za istinom možda može u jednom slučaju bez ikakve sumnhe utvrditi začetnika terorističkog udara. Nijedna država ne smije tolerirati klanje svojih građana u prljavom terorističkom ratu. Sasvim je prirodno da demokratske države imaju problema s otklanjanjem ratnih i terorističkih opasnosti. Spoznavanje opasnosti same po sebi traje određeno vrijeme. Davno prije iračke invazije na Kuvajt postojale su konkretne naznake da je Saddam Hussein zaokupljen izgradnjom arsenala oružja za masovno uništenje. Da nije napravio grešku i napao malu susjednu zemlju, tadašnji predsjednik Bush morao bi se vjerojatno još dugo vremena ograničavati na nemoćnu diplomaciju - kao što se Clinton sada skriva iza glavnog tajnika UN, prepuštajući mu inicijativu u pokušaju da Saddama umiri riječima. Rezultat je očigledan a račun će jednog dana morati biti plaćen. Nikoga ne treba čuditi što je u Washingtonu Clintonov osvetnički udar smješta kritiziran kao manevar za odvraćanje pozornosti. Takve su kritike u sadašnjoj situaciji neizbježne. Jedan republikanski senator javno je kazao da mnogi Amerikanci sumnjaju da predsjednik očajnički nastoji sačuvati svoj oložaj umjesto da dade ostvku; proigrao je svoju vjerodostojnost, ne može mobilizirati povjerenje u svoju sposobnost rasuđivanja niti više bez daljnjeg voditi zemlju u slučaju krize. Možda je uistinu tako. Usprkos tome, napad na teroriste signal je prijateljima i neprijateljima da Amerika nije istinski blokirana čak ni svojim nevjerodostojnim i ometenim predsjednikom te da još uvijek može odlučno odgovoriti na smrtonosnu provokaciju", smatra komentator. 240119 MET aug 98