AMERIČKI ARHIVSKI MATERIJAL O INVAZIJI NA ČEHOSLOVAČKU 1968. GODINE

WASHINGTON, 21. kolovoza (Hina/TASR) - Gledajući danas na događaje u tadašnjoj Čehoslovačkoj "čini se nevjerojatnim da su građani Istočne Europe svoju slobodu ostvarili na najbolji mogući način, otporom bez užasnih razaranja i gubitka života", izjavio je za slovačku novinsku agenciju Walt Rostow, bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost američkoga predsjednika Lyndona Johnsona, u povodu tridesete obljetnice invazije snaga Varšavskog ugovora na Čehoslovačku.#L# Slovačka novinska agencija objavila je neke zanimljive podatke iz američkih arhiva o političkim okolnostima, posebice odnosima SAD i Sovjetskog Saveza u vrijeme intervencije. Tadašnji sovjetski veleposlanik u Washingtonu Anatolij Dobrinjin došao je u Bijelu kuću 20. kolovoza 1968. godine u 08.00 sati i po nalogu svoje vlade obavijestio predsjednika Johnsona o ulasku sovjetskih postrojba u Čehoslovačku. Prema podacima iz američkih arhiva, Johnson je prethodno o tome dobio obavijesti svojih suradnika, vojnih i obavještajnih službi. Dobrinjin je u svojim memoarima zabilježio da američki predsjednik nije pokazao iznenađenje niti zanimanje. "Zahvalio je na obavijesti i rekao da će tijekom dana vjerojatno održati sastanak s državnim tajnikom Deanom Ruskom i drugim suradnicima, te da će mi predati odgovor, bude li to potrebno", zapisao je Dobrinjin. Zaključujući na temelju dostupnih arhivskih podataka SAD su od početka bile vrlo suzdržane prema zbivanjima u Čehoslovačkoj. Pokušaji demokratizacije koju je željelo tadašnje vodstvo u Pragu imali su mlaku potporu Washingtona. O tome svjedoči bilješka sa sastanka državnog tajnika Ruska s američkim diplomatima u Bonnu u travnju 1968. godine. On je zaključio da "Česima treba neformalno i diskretno prenijeti" kako SAD pozdravlja proces liberalizacije. Istodobno Rusk nije prihvatio prijedlog svog tajnika Eugena Rostowa da pozove sovjetskog veleposlanika u Washingtonu i izrazi mu zabrinutost zbog vojnih vježbi u Poljskoj, nedaleko od granice s Čehoslovačkom. Do susreta Ruska i Dobrinjina došlo je tek 22. srpnja 1968. godine. U službenoj bilješci o njihovu razgovoru stoji da su raspravljali o stanju (u Čehoslovačkoj), pri čemu je Rusk odlučno opovrgnuo bilo kakvu američku umješanost u tamošnja zbivanja. On je upozorio da se protivne glasine nipošto ne smiju iskorisititi kao izgovor za "neku buduću akciju protiv Čehoslovačke". Na sastanku u Bijeloj kući 24. srpnja 1968. ostao je zabilježen zaključak Johnsonovog savjetnika za nacionalnu sigurnost. "Ne mislim da će sovjeti vojno intervenirati", rekao je Walt Rostow. Podupro ga je i državni tajnik Rusk riječima: "Stanje u Čehoslovačkoj smatramo prevladanim. Prava kriza je prošla", zaključio je Rusk. Američka arhivska građa upućuje na zaključak da SAD nije zbog Čehoslovačke želio ugroziti svoje trajne interese u odnosima sa Sovjetskim Savezom. Bilo je to vrijeme početka pregovora o ograničenju strateškog naoružanja, a predsjednik Lyndon Johnson pripremao se za posjet Moskvi u zadnjoj godini svoga mandata u Bijeloj kući. Kako podsjeća TASR, bilo je to i vrijeme kad su Amerikanci proživljavali ozbiljnu krizu zbog rata u Vijetnamu, a administracija je očito željela izbjeći pogreške iz 1956. kad su Mađarima probuđene lažne nade da će SAD pomoći njihov ustanak. Pet zemalja članica Varšavskog ugovora - SSSR, Bugarska, Istočna Njemačka, Mađarska i Poljska, sa 450 tisuća vojnika, uz pomoć tenkova i teškog naoružanja upale su 20. kolovoza i okupirale tadašnju Čehoslovačku. Prema službenim podacima objavljenima tek 1990. godine, pritom su ubijene 94 osobe a ranjeno je 345. Američki povjesničar Mark Kramer tvrdi da je o vojnoj intervenciji odlučeno u posljednji čas. "Sovjetski politbiro zasijedao je neprekidno od 15. kolovoza 1968., ali tek kad su se dva dana kasnije Leonid Brežnjev i drugi najviši državni i partijski čelnici vratili u Moskvu (nakon sastanka s čehoslovačkim vodstvom u Cierni) jednoglasno je odlučeno o vojnoj akciji", tvrdi Kramer. Njegovo mišljenje podupiru dokumenti iz arhiva CIA-e. U obavještajnim analizama koje je potpisivao tadašnji direktor CIA-e Richard Helms, uz ostalo stoji da je Aleksandru Dubčeku i njegovim suradnicima u Cierni "ostavljeno vremena da zaustave procese u zemlji". Vojni upad u Čehoslovačku naknadno je, piše TASR, dobio ideološko- politički okvir nazvan Brežnjevljevom doktrinom ograničenoga suvereniteta. Prema američkim podacima, tadašnji sovjetski ministar vanjskih poslova Andrej Gromiko tek je 16. rujna 1968. godine politbirou KPSS-a na razmatranje uputio dokument naslovljen "Procjene kretanja vanjske politike i stanja sovjetsko-američkih odnosa". Tu se prvi put službeno formulira stajalište o uspostavi bloka socijalističkih zemalja koje bi bile u stanju držati korak s gospodarskim i vojnim savezima Zapada. Pomirljiva politika Lyndona Johnsona kritizirana je u američkom Kongresu, posebice na sastanku 23. kolovoza sa 20 vodećih kongresmena. Ostao je zabilježen njegov ljutit odgovor. "Zar vi predlažete upućivanje američkih vojnika? Vojni odgovor je besmislica a jedino što možemo učiniti je pokrenuti promidžbenu kampanju", rekao je Johnson. Na sastanku sa čelnicima združenoga stožera, održanom istoga dana, Johnson je bio još otvoreniji. "SAD se neće vojnom silom suprotstaviti sovjetskoj intervenciji", upozorio je i ujedno zabranio bilo kakvo službeno reagiranje na upad u Čehoslovačku osim onoga koji je već dao državni tajnik Rusk. S tog sastanka ostala je, gotovo kao bizarnost, zabilježena njegova rečenica: "Nadam se da će u Moskvi znati cijeniti to što mi u SAD ne pribjegavamo nasilju." Tu sliku slovačka agencija upotpunjava podatkom o sastanku veleposlanika Dobrinjina i državnog tajnika Ruska u Washingtonu 23. kolovoza 1968. Rusk je tada sovjetskog veleposlanika pitao "hoće li Rumunjska biti sljedeća" i dodao: "Bilo bi to previše i mi ne bismo mogli izdržati pritisak gnjeva javnosti", rekao je Rusk. (Hina) fp fp 211454 MET aug 98