STOCKHOLM, 19 siječnja (Hina) - Švedski političar Sten Andersson, koji je tijekom dvadeset godina bio glavni tajnik Socijaldemokratske stranke a zatim ministar vanjskih poslova, potvrdio je u članku u dnevniku Aftonbladet da je
tijekom hladnog rata mreža stranačkih aktivista u sindikatima davala sigurnosne procjene svojih radnih drugova posebnoj vojnoj obavještajnoj službi IB.
STOCKHOLM, 19 siječnja (Hina) - Švedski političar Sten Andersson,
koji je tijekom dvadeset godina bio glavni tajnik
Socijaldemokratske stranke a zatim ministar vanjskih poslova,
potvrdio je u članku u dnevniku Aftonbladet da je tijekom hladnog
rata mreža stranačkih aktivista u sindikatima davala sigurnosne
procjene svojih radnih drugova posebnoj vojnoj obavještajnoj
službi IB.#L#
"Nemamo se čega sramiti niti išta prikrivati. Vrijeme je da se sve
karte stave na stol ali ne samo o onome što se događalo nego i o onome
zbog čega se to događalo", smatra Andersson.
Švedski socijaldemokrat podsjeća da je švedska komunistička
stranka poslije II. svjetskog rata imala 15 do 20 tisuća članova, da
je bila dobro organizirana, s dobro obučenim čelnim ljudima i da je,
praktički i ideološki, gotovo ropski slijedila Sovjetski Savez
koji je sanjao o svjetskoj prevlasti. Stranka je svoju djelatnost
usmjerila na sindikate i bila tako uspješna da je neko vrijeme čak
uzela vlast u tada najvećoj sindikalnoj organizaciji, među
stockholmskim metalcima.
Stranku su "pomogli strani komunisti koji su nakon elitne
komunističke izobrazbe došli ovamo s velikim valom radne snage da
bi se infiltrirali u ključne švedske industrije s ciljem da otvore
put budućem sovjetiziranju Švedske. Takva je bila situacija, kada
se vlada u dosluhu sa sindikatima i poslodavcima odlučila snažno
suprotstaviti toj opasnosti za neovisnost Švedske", piše
Andersson.
Smatralo se da je zadaća upravo sindikalnog pokreta i
socijaldemokrata da vode tu borbu na radnim mjestima i spriječe da
Švedsku zadesi sudbina "više od 50 milijuna ljudi koji su ubijeni
zbog svojih nazora u komunističkim diktaturama u Europi". Kako
vlada nije imala povjerenja da će redovna sigurnosna policija
"znati razlikovati komuniste od lijevo orijentiranih
socijaldemokrata" stvorena je za tu vrst djelatnosti posebna
organizacija IB.
U zaključnom dijelu svojeg teksta, zacijelo i kao dio aktualne
predizborne kampanje, Sten Andersson traži od sadašnje
predsjednice Ljevičarske stranke (bivših komunista) Gudrun
Schyman da pridonese rasvijetljavanju odnosa te stranke sa
Sovjetima tijekom hladnog rata.
Tim povodom dnevnik "Dagens Nyheter" podsjeća da su ruski arhivi, u
kojima je sačuvan velik dio dokumenata iz toga vremena i koji su
bili širom otvoreni nakon demokratskih promjena, postupno postali
sve nedostupniji. Uveden je minimalni rok od 30 godina za tajnost
podataka a zatim i granica od 75 godina za materijale koji mogu
imati utjecaja na međunarodne odnose Rusije.
Koristeći svojedobnu otvorenost ruskih arhiva, "Dagens Nyheter" je
još u svibnju i srpnju 1993. godine bio u prilici dokazati da su
tradicionalna komunistička stranka Švedske VPK i staljinistička
APK dobivale novčanu pomoć Moskve. Tako je APK do 1990. primila
gotovinu u protuvrijednost od najmanje 2,5 milijuna njemačkih
maraka a i VPK, koja je nakon invazije Čehoslovačke zauzimala
izrazito kritična stajališta spram Sovjeta, ipak je primala
novčanu pomoć iz SSSR-a. To potvrđuje i arhiv Centralnog komiteta
sovjetske partije koji sadrži više zahtjeva za pomoć u financiranju
inozemnih putovanja članova VPK.
U raspravi koja se u švedskim medijima vodi oko priznanja
socijaldemokrata da su surađivali u sustavu sigurnosnih procjena,
uglavnom nije upitno pravo države da organizira sigurnosni sustav
prema aktualnim potrebama, pa ni pravo pojedinih stranačkih
aktivista da se u to uključe. Socijaldemokratima se, međutim,
spočitava što za te namjene nisu koristili redovnu sigurnosnu
policiju. Kada se već išlo na stvaranje nove sigurnosne službe,
trebala je biti pod parlamentarnim nadzorom, iznose kritičari.
(Hina) bsa fp
191815 MET aug 98