IHT 18. VIII. AMERIČKI SAVEZNICI POSTAJU MUSLIMANSKI TERORISTI

SJEDINJENE DRŽAVE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 18. VIII. 1998. Osumnjičeni u savezu sa saveznicima SAD-a "Provedba obećanja predsjednika Billa Clintona o oštrom kažnjavanju onih koji su postavili bombe u veleposlanstvima SAD-a u Africi mogla bi opet podići staru utvaru CIA-inog rata protiv Sovjeta u Afganistanu od 1979. do 1989.. Također bi mogla stvoriti i velike neprilike starim saveznicima u tom ratu. Glavni osumnjičeni za napade na dva veleposlantsva je saudijski građevinski tajkun Osama bin Laden, star 45 godina, kojega su početkom devedesetih godina State Department SAD-a i druge zapadne agencije opisali kao mozak međunarodnog terorizma. Retorika koja je korištena u priznavanju odgovornosti za bombaške napade, koje je potpisala 'Islamska vojska za oslobođenje svetih muslimanskih mjesta' , doslovno je istovjetna žestokoj objavi rata protiv Amerike g.bin Ladena. Izjave mora da su došle ili od njega, njegovih sljedbenika (nekoliko izvjestitelja koji su ga posjetili u njegovim sudanskim i kasnije afganistanskim jazbinama procjenjuju njihov broj na oko 3000), ili od nekoga tko krivnju želi svaliti na njega. Ako vlada SAD-a konačno ustanovi (a to je veliki ako) da je on krivac za okrutne napade u Africi, onda će morati odlučiti kakvu kaznu primjeniti. Postoji mnogo problematičnih čimbenika koji utječu na takvu odluku. Saudijski multimilijunaš, unatoč odricanju njegove obitelji od njega, vjerojatno na raspolaganju ima dodatne milijarde od bin Ladenovih građevinskih tvrtki, saudijskog poslovnog i građevinskog carstva sa svjetskim utjecajem. To mu daje neograničene novčane resurse. On ih je osamdesetih godina tijekom desetogodišnjeg rata za istjerivanje Rusa stavio na raspolaganje CIA-i i Pakistanu. S takvim resursima, g. bin Laden i njegovi pomoćnici mogu nastaviti novačiti i financirati teroriste posvuda, i onakve poput onih koji su postavili bombe u newyorškom Svjetskom trgovačkom središtu 1993.. G. bin Laden je dobro zaštićeni gost Talibana, muslimanskih fanatika koji su sada preplavili Afagnistan. Talibani su osudili postavljanje bombi u veleposlanstvima. Oni kažu da su bin Ladena upozorili da ne proglašava sveti rat s afganistanskog teritorija. Sve od njihove pojave kao žestokih i strogih 'studenata' koji se bore protiv korupcije i razbojništva mjesnih afganistanskih ratnih vođa i njihovog osvajanja Kabula sredinom devedesetih godina, Talibani su imali ospkrbu, izobrazbu i političku potporu pakistanske obavještajne službe. Iran, Rusija i vlade susjednih bivših sovjetskih muslimanskih republika kao Tadžikistan, Uzbekistan i Turkmenistan boje se da bi, osjetivši zanos pobjedama, talibanski islamistički ratnici, koji ženama odriču pravo na školovanje i stručne poslove, i promiču srednjevjekovne kazne za sve od preljuba do neprikladno dugih muških brada, mogli u inozemstvo poslati ideologiju i vojnike u Jihadu po južnim i središnjim azijskim granicama. Pakistan, CIA-in drug po oružju u afganistanskom sukobu, koji je bio najveća američka tajna operacija nakon rata u Vijetnamnu i Laosu, optužen je, možda i ispravno, da sada Talibanima daje potporu putem pakistanskih vojnih snaga. Pakistan to oštro pobija. Bez obzira na to, već je dugo vremena jasno da Pakistan želi da Talibani nadvladaju svoje afganistanke neprijatelje. Islamabad želi nadzirati trgovinu i puteve prometa energenata između Indijskog oceana i središnje Azije. Unatoč iranske, ruske i indijske potpore ti su afganistanski neprijatelji sada u uzmaku. Saudijska Arabija, glavna saveznica SAD-a u muslimanskom svijetu, financira Talibana od njihove pojave, kao što je financirala njihove izravne prethodnike i kumove, afganistanske mudžahedine koji su se borili protiv Rusa, a sada se bore s vlastitim vladama i društvima od Egipta i Alžira do Filipina i New Yorka. Još jednom tvorci washingtonske politike moraju izračunati cijenu koja se još plaća za njihov anti-komunistički savez s muslimanskim ekstremistima tijekom prethodnog naraštaja, posebice onaj u Afganistanu. Ako Talibani ne napuste g. bin Ladena, mogu li Sjedinjene Države, bez protimbe svojih pakistanskih i saudijskih saveznika, poslati zračnu potporu i jake posebne snage da slome talibanski otpor i uhite njega ili njegove sljedbenike? Može li Clintonova administracija Kongresu SAD-a i američkoj javnosti prodati obrat savezništava? To bi značilo, barem privremeno, suprotstaviti se Pakistanu i Saudijskoj Arabiji, i umjesto toga pridružiti se protutalibanskoj koaliciji Irana, Indije, Rusije i bivših ruskih islamskih država središnje Azije, i možda zapaliti novi sukob. To bi brzo trebali saznati", piše John K. Cooley. 190216 MET aug 98