FRANCUSKA-LIBERATION OD 17.8.98. ADIGEJCI

FRANCUSKA LIBERATION 17. VIII. 1998. Adigejci se s Kosova vraćaju u Rusiju Veronique Soule piše o Adigejcima, jednom od kavkaskih naroda koji se, bježeći pred sukobom na Kosovu, vraćaju u zemlju svojih predaka: "U ovom trenutku na Kosovu nestaje malena etnička skupina koja ne doziva u pomoć: Adigejci. Plašeći se beskonačnog rata između Srba i Albanaca, Adigejci, podrijetlom s Kavkaza, bježe iz ove pokrajine. Njih sedamdeset i dvoje vratilo se nedavno u Rusiju, zemlju svojih predaka, a još ih stotinjak očekuje povratak. Smatra se da je na Kosovu živjelo više stotina Adigejaca. Oni su muslimani i žive na sjevernom Kavkazu zajedno s drugim narodima. To su područje naselili prije tisuću godina, a pola milijuna ih je pobjeglo iz zemlje tijekom kavkaskih ratova (1817. - 1864.). Manje od sto tisuća Adigejaca živi danas u jako malenoj Adigejskoj Republici (7600 četvornih kilometara) koja je članica Ruske Federacije. Najveći dio dijaspore - između pola milijuna i milijun ljudi - živi u Turskoj. Skupine Adigejaca žive također na Bliskom istoku, u Bugarskoj i SAD-u. Osobnu stražu jordanskog kralja Huseina čine uglavnom Adigejci. S obzirom na dobre odnose s Beogradom, Moskvi nije bilo teško da ugovori odlazak Adigejaca. Početkom srpnja obje su se strane složile glede povratka u Rusiju stotinu i osamdeset osoba. O trošku Moskve. Beograd ipak postavlja jedan uvjet: kada 1. VIII. budu odlazili iz Beograda iseljenici se ne smiju susresti s predstavnicima tiska. 'Milošević zacijelo nije htio da svijet dozna kako Adigejci odlaze s Kosova', komentira novinar 'Izvestija' koji je pratio emigrante; 'ako odu i druge manjine - Grci, Bugari, Cigani - u pokrajini će ostati samo Albanci. Onda zbogom Kosovo.' Tako je ova repatrijacija došla kao dar Moskvi. Ruske vlasti daju velik publicitet svome 'humanom postupku'. No u Moskvi su oprezni kao i u Beogradu: Adigejci koje prevozi Aeroflot, samo će proći kroz prijestolnicu i nastaviti izravno u Mineralnie Vody (sjeverni Kavkaz). Odatle će se autobusima prebaciti u Majkop, adigejsku prijestolnicu. U prvo vrijeme, sedamdeset i dvoje doseljenika - i stotinjak onih koji još trebaju stići - boravit će u majkopskom dječjem vrtiću koji je preuređen. Adigejska je vlada obećala da će im dati zemlju i financijski pomoći da na njoj izgrade kuće. No Adigejci bi se brzo mogli razočarati. Prema jednom mjesnom dužnosniku koji ih je dočekao, Moskva još uvijek nije doznačila novac za naknadu imovine i dobara koja su ostavili na Kosovu. K tome je malena republika jako pogođena krizom. Plaće se većinom isplaćuju sa zakašnjenjem. U zemlji kojom upravlja bivši komunistički aparatčik Aslan Džarimov, malo je uspješnih industrijskih poduzeća: uglavnom jedna tvornica alkoholnih pića u Majkopu i jedno građevinsko poduzeće. Kosovski Adigejci imaju i jednu poteškoću: ne znaju ruski. Osim adigejskog - koji je kavkaski jezik - govore i srpski. Republika u koju dolaze jako je rusificirana: Adigejci tu čine tek dvadeset posto pučanstva (ukupno 450 tisuća stanovnika). U Moskvi se stručnjaci pitaju o budućnosti ovih useljenika. 'Živjeli su na Kosovu preko sto godina', ističe Jurij Anhabadze iz Etnološkog instituta iz Moskve, 'i uspjeli su sačuvati dobar dio svoga nacionalnog identiteta. Sada se moraju naviknuti na zemlju koja je puno drugačija i koja je većinom samo mit za njih.'" 180104 MET aug 98