US IHT 14. VIII. BONNART

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 14. VIII. 1998. Riješiti se oružja? Zvuči dobro ali nije lako Urednik neovisnoga vojnog časopisa '16 država NATO-a' Frederick Bonnart piše: "Rat na Kosovu nastavlja se. Kosovski separatisti koriste svo oružje koje im je dostupno kako bi se izborili za neovisnost. Vladine snage koriste teško naoružanje da bi održale red i zadržale status quo u pokrajini. Ubijene su stotine ljudi, još ih je više ranjeno, a velik broj njih raseljen je i pokušava preživjeti u užasnim uvjetima. Stoga istup bivšeg predsjednika Kostarike Oscara Ariasa, koji se izjasnio protiv trošenja ogromnih svota novaca na naoružanje (u članku objavljenom u International Herald Tribuneu 10. kolovoza), dolazi u prikladnom trenutku. Postoji očita nedosljednost između propovijedanja potrebe za mirom i nastavkom proliferacije oružja (koji uglavnom dolaze od pet trajnih članica Vijeća sigurnosti UN- a). Prijedlog g. Ariasa o osnivanju nove međunarodne zaklade za promicanje globalnog razoružanja i financiranje UN-ove trajne sile prilično je privlačan. Pa ipak treba razmisliti o praktičnim posljedicama. Takvom zakladom upravljali bi međunarodni dužnosnici koji bi nadgledali potrošnju na inicijative poput kupovine oružja od bivših gerilaca, njihovo obučavanje u civilnim zanimanjima i njihov premještaj. Dok bi te gerilske snage nestajale, vlade njihovih zemalja mogle bi smanjiti veličinu svojih vojnih snaga, čime bi se oslobodilo još ljudskih snaga i resursa za razvoj i druge mirovne uporabe. Početne razmirice između zemalja mogle bi se obuzdavati, te ako je potrebno, gušiti uz pomoć snažnije UN-ove trajne sile. Jednom kad bi se zemlje mogle osloniti na intervenciju takve sile, njihova potreba za oružanim snagama bi se smanjila, što bi im dopustilo da prerazmjeste resurse. Ti privlačni prijedlozi u praksi bi mogli izgledati nešto drukčije. U prvom redu, fondove bi uglavnom morale osigurati razvijene zemlje, čije vlade imaju drugih potražnji na državnu lisnicu i čiji glasači žele poboljšanja u vlastitom školstvu, zdravstvu i socijalnom osiguranju. Svote za Globalnu zakladu za razoružanje vjerojatno bi stizale iz postojećih vanjskih rashoda poput pomoći za razvoj. Financiranje obuke i poslova za bivše gerilce oduzelo bi takve prednosti većini koja se nije bunila. Nastalo bi novo tržište oružja, a iskorištavali bi ga bivši borci i poduzetni biznismeni. Zaklada bi imala vlastite administrativne troškove. Sve to bi išlo na štetu troškova razvoja bolnica, škola itd. Što se tiče financiranja UN-ove trajne sile, takva sila već postoji. Vijeće sigurnosti ima vojni odbor za planiranje potrebnih UN-ovih operacija; prema povelji, sve zemlje članice obvezne su pridonjeti toj sili. NATO je dostupan na poziv Vijeća sigurnosti. Kombinirane snage UN-a zaista bi bile više nego prikladne za rješavanje svih nasilnih sukoba, no za njihovu uporabu mora se postići dogovor. (...) Na zahtjev Vijeća sigurnosti, Sjedinjene Države i saveznice odvratile su prijetnju u Koreji. Kasnije je skupina savezničkih zemalja intervenirala u Zaljevu. Nedavno je NATO otišao u Bosnu. Trenutačno, NATO nastavlja izrađivati vojne planove za intervenciju na Kosovu, te će djelovati bude li to Vijeće sigurnosi zatražilo. Problem nisu sredstva nego volja. (...) Nada za budućnost je da će zemlje, postajući zbog napretka tehnologije (a posebice komunikacija) međusobno sve ovisnije, početi postavljati i poštivati pravila za rješavanje sukobljenih interesa nenasilnim sredstvima. Što se sadašnjosti tiče, vrijedi stara izreka: Rat ne čini oružje, već ljudi. Oni će ih koristiti kad su im vitalni interesi u pitanju, bez obzira na pravila." 170307 MET aug 98