NJEMAČKA 12. VIII. FAZ:

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 12. VIII. 1998. Raspad interesne zajednice "Nedavno je u bliskoj policijskoj suradnji Slovenije i Hrvatske razbijen lanac trgovine drogom, kojim je heroin, podrijetlom iz Turske, prebacivan, balkanskim putem, u Nizozemsku i Španjolsku. Ministri unutarnjih poslova u Ljubljani i Zagrebu podjednako su se veselili uspjesima svojih istražitelja. U ostalim sferama odnosa između dvije metropole vlada već dugo neugodna atmosfera, koja je, između ostaloga, došla do izražaja i zbog izostanka dugo planiranog državnog posjeta hrvatskog predsjednika Franje Tuzđmana susjednoj zemlji. Sastanci na 'najvišoj razini' obično se održavaju tako da se prethodno diplomatskim kanalima ili na sastancima stručnih ministara uklone sporna pitanja, koja ih blokiraju. Takav je postupak u slučaju predstavnika Slovenije i Hrvatske zacijelo još potrebniji, budući da su te dvije države - nezavisne od 1991. godine, bile članice jugoslavenske federacije čije nasljeđe izaziva razdor među nasljednicama. Slovensko-hrvatska 'ratna koalicija', aktualna tijekom odvajanja od Beograda i nesumnjivo najčvršća u prvoj polovini ljeta 1991. godine, kad je Slovenija bila prvi cilj srpsko-jugoslvenske narodne vojske, raspala se prilično brzo. U duljem ratu 'Jugoslavije' protiv Hrvatske Slovenija je, uz iznimku (uglavnom prikrivene) logističke pomoći i privremenog prijema izbjeglica), nastupila uglavnom kao 'gledatelj'. Takvo je ponašanje ostavilo tragova na bilateralnim odnosima. Od tada dva susjeda nastoje razjasniti međusobne odnose. Taj proces blokira nekoliko teških problema. Osim čistog odvajanja udjela pojedinih nasljednica u državnoj imovini 'stare' Jugoslavije - 'nova' Jugoslavija uporno postavlja prepreke u rješavanju tih pitanja - treba 'nacionalizirati' državna (u međuvremenu djelomično privatizirana) slovensko-hrvatska zajednička poduzeća. Odmah nakon toga slijedi 'repatrijacija' državne imovine bivših jugoslvenskih republika Slovenije i Hrvatske i transfer zamrznutih računa hrvatskih i slovenskih građana u bankovnim ustanovama susjedne zemlje. U tom je kontekstu u središtu pozornosti likvidacija 'Ljubljanske Banke' i njezine zagrebačke podružnice, u čijem stvaranju nasljednice, u 'Novoj Ljubljanskoj Banci', slovenska država ima glavnu riječ. Zbog višestruko nerazjašnjenoj točnog položaja granice između dviju država, već su često izbijale trzavice. U ružnom je sjećanju ostao 'slučaj špijunaže', nakon kojeg je slovenski ministar obrane u proljeće ove godine bio prisiljen dati ostavku, iako su neke naznake upućivale na zaključak da je 'prislušna akcija' dva pripadnika slovenske vojne obavještajne službe, njihovo stupanje nekoliko metara u dubinu hrvatskog teritorija i njihovo uhićenje možda poslužili predsjedatelju jednog partnera u slovenskoj koalicijskoj vladi tek kao izlika za smjenjivanje vlastitog strančkog kolege. Najspornija je granica u slikovitom Piranskom zaljevu. Zagreb zastupa stajalište da granica prolazi sredinom zaljeva, dok Ljubljana drži da ona prolazi suprotnim obalnim pojasom duž hrvatskog rta, izbočenog daleko u more. Hrvatska se ponaša kao da je položaj granice već određen i postupa u skladu s tim stavom. Primjerice, sredinom srpnja postavila je usred zaljeva umjetno uzgajalište školjki. Obalne straže dviju država povremeno zaustavljaju 'protivničke čamce', a cijeli je zaljev, kao i samo 42 kilometra dug slovenski obalni pojas na Jadranu, ljetna turistička meka. Nadalje, sukobe izazivaju slovenske nekretnine - u većini slučajeva riječ je o kućama za odmor - posebno onima u vlasništvu bivših partijskih moćnika i njihovih nasljednika na hrvatskoj obali i otocima. Hrvatska tretira vlasnike kao povlaštene korisnike, a ne kao uknjižbom zaštićene posjednike, ali im istodobno nameće 'diskriminirajuće' poreze na nekretnine i ostale namete. Među sukobe koji najjače opterećuju slovensko-hrvatske odnose ubraja se onaj vezan za nuklearnu elektranu Krško, smještenu na pola puta između Celja i Zagreba. Iako vrh slovenske vlade pokušava umanjiti njegovu važnost i pripisati mu tek 'čisto poslovnu prirodu', sukob oko Krškog poprimio je prije nekoliko tjedana razmjere koji sugeriraju da je pojam 'političke napetosti' sasvim primjeren. Nuklearna elektrana nalazi se na slovenskom teritoriju, a vlasništvo je podijeljeno točno na dva dijela. No, samo 20 posto proizvedene električne energije odlazi Hrvatskoj, koja osim vlastite proizvodnje mora uvoziti struju iz Austrije, Švicarske, Italije i Francuske. Pritom valja napomenuti da ta uvezena struja najvećim dijelom ulazi u hrvatske električne mreže putem dalekovoda koji se nalaze na slovenskom teritoriju. Nakon dugotrajnih priprema hrvatski članovi mješovitog upravnog vijeća NEK-a odbili su, početkom srpnja, sudjelovati u ulaganjima, usmjerenim na osuvremenjivanje elektrane. Mjere osuvremenjivanja obuhvaćaju postavljanje novih parnih generatora, koje su po prvobitnom dogovoru trebale financirati slovenska tvrtka za proizvodnju električne energije Eles i hrvatski HEP. U Ljubljani tvrde da su turbine nužne jer će u protivnom rad NEK-a biti ugrožen. Nakon što dogovor nije postignut ni tijekom susreta dvaju političkih izaslanstava pod vodstvom slovenskog i hrvatskog ministra gospodarstva u dvorcu Otočec ob Krki, EleS je 30. srpnja blokirao dva glavna voda na ukupno osam dalekovoda, na potezu prema Hrvatskoj, prekinuvši time uglavnom i dotok električne energije ostalih dostavljača. 1. kolovoza stupila je na snagu jednostrana zakonska preobrazba NEK-a u pravni subjekt poduzeća, koji nalikuje društvu s ograničenom odgovornošću, utvrđujući slovenski udjel na 328 a hrvatski na 342 milijuna maraka. Time bi do sklapanja sporazuma Slovenija imala vlasnička prava, a Hrvatska dobiva ulogu suulagača koja, po riječima slovenskog ministarstva gospodarstva, ne narušava pravo Hrvatske na ravnopravni suvlasnički udjel u NEK- u. Doduše, hrvatski je HEP prije tjedan dana na račun EleS-a doznačio otprilike petinu dugova za isporuku energije, neplaćene od lipnja ove godine. Prema podacima Zagreba, ti dugovi iznose 15 milijuna, a po podacima Ljubljane, oko 26 milijuna maraka. Nakon tog poteza EleS je privremeno deblokirao jedan dalekovod. U petak predprošlog tjedna EleS je ponovno priključio i drugi vod, iako ostatak duga nije plaćen do roka za plaćanje koji je istekao prethodnog dana. Ponovno priključenje obrazloženo je tvrdnjom da je Slovenija Hrvatskoj, čijom obalom danima haraju šumski požari, izazivajući pregorijevanje brojnih transformacijskih stanica, željela izići u susret. Unatoč tome, Zagreb se u međuvremenu obratio Međunarodnom tijelu za nuklearnu energiju IAEO sa sjedištem u Beču, proglasivši isključivanje električne energije 'neprimjerenim i protupravnim potezom', i tražeći od Europske unije da 'intervenira'. Iako ga je Ljubljana odbacila, hrvatski prigovor da je ugrožena sigurnost postrojenja smještenog na trusnom području djelomice je opravdan, budući da je IAEO već 1995. g. upozoravao upravu NEK-a da poduzme nove sigurnosne mjere u nuklearnoj elektrani koja je priključena na mrežu 1983. godine, uz predviđeni rok proizvodnje do 2023., a često je privremeno prekidala rad. Nove turbine, koje Ljubljana namjerava izgraditi sama, budući da je Zagreb odbio sudjelovati u tom projektu, sastavni je dio planova za osuvremenjivanje i poboljšavanje sigurnosti. U susjednoj Austriji, koja na pitanja vezana za nuklearnu politiku reagira krajnje razdražljivo, istodobno se neprekidno javljaju izjave da Krško treba smatrati jednim od ispita 'zrelosti' Slovenije, trenutačno najizglednijeg kandidata, za prijem u Europsku uniju'. Hrvatsko je ponašanje vjerojatno motivirano i odlukom slovenske skupštine iz 1995. godine, kad je odlučeno da bi NEK trebao prestati proizvoditi struju već 2005. No, referendum održan 1996., usmjeren na zatvaranje NEK-a krajem ovog tisućljeća nije, dobio potreban kvorum. Čak ako se pogon modernizacijom sigurnosti održi, kako se govori, do 2010. Zagreb bi mogao imati malo sklonosti za ulaganje u pogon iz kojeg i Slovenija pokriva samo 23 posto svojih energetskih potreba. Osim toga, inozemni ponuđači struje, osobito Francuska, koja sve jače prodire na hrvatsko tržište, imaju cijenu po kilovat- satu nižu za trećinu od cijene na koju je Zagreb vezan ugovorom. I na posljetku, poslije isključenja prijepornog pogona, ostaju troškovi rastavljanja i uklanjanja koji se procjenjuju na oko 550 milijuna njemačkih maraka. Sve to zapravo dopušta pretpostavku da se Zagreb, što je moguće bezbolnije, pokušava izvući iz Krškog i zbog toga usmjeriti pozornost na druga bilateralna pitanja koja se moraju riješiti. Možda su se u Ljubljani, gdje su do sada vjerovali da će s hrvatskim susjedima izgladiti nesporazume time što su došli u položaj da Zagrebu u njegovim napornim pokušajima 'priključivanja' Europi milostivo pomognu, za što su očekivali protuusluge, ipak prevarili. Bez obzira na to što će se do ulaska Slovenije u Europsku uniju, nakon čega bi takvo stajalište postalo realno, iz Ljubljanice uliti još puno vode u Savu, koja je sada, kako izgleda, jedina neprijeporna veza između ta dva glavna grada" - piše Reinhard Olt. 122358 MET aug 98