BELGIJA-LE SOIR OD 11.8.98. NATO I KOSOVO

BELGIJA LE SOIR 11. VIII. 1998. Zašto Moskva sprječava NATO da se umiješa na Kosovu "Planinski lanac koji Albaniju dijeli od Kosova zove se Prokletije. Tu je u ožujku NATO kanio razmjestiti svoje postrojbe u okviru 'operacije odvraćanja'. Kao što znamo, od 'odvraćanja' nije bilo ništa. Rezultat je poznat: politička, diplomatska i posebice ljudska nesreća. 'Humanitarna katastofa', kažu Amerikanci. Danas se srpsko pitanje ponovno postavlja i NATO opet napinje mišiće. Ali Moskva je i dalje spokojna. Razvoj prilika na Kosovu nije takav da bi se UN upleo, izjavio je u ponedjeljak službeni predstavnik ministarstva vanjskih poslova Valerij Nesteručkin. Običnim riječima i na otmjen način rečeno, to znači da, kako smatra Moskva, stanje nije dovoljno teško (200.000 izbjeglica, zemlja u plamenu) da bi se međunarodna zajednica umiješala. Zašto Rusija tako odlučno odbija zamisao o vojnom upletanju NATO-a na Kosovu? Zbog različitih razloga. Uglavnom... ruskih. Za Rusiju, zapravo, srpsko pitanje ne postoji. U Rusiji je srpsko pitanje više rusko pitanje. Balkanski rat i sukob na Kosovu jesu dio unutarnje političke rasprave u Moskvi. S jedne strane, ne samo da su patnje puka na Kosovu zadnja briga Kremlja, već ovaj mora voditi računa o napadajima nacionalističkih skupina i ruskih komunista koji imaju većinu u Dumi, a skloni su Srbima i spremni napasti Borisa Jeljcina zbog izdaje slavenske i pravoslavne solidarnosti. Ona je potpuni mit, ali nudi izvrstan izgovor onima koji napadaju rusko čelništvo. S druge strane, Balkan pod utjecajem Beograda zadnje je područje na kojemu ruska diplomacija (kao u Iraku) ima pravo glasa. Nakon raspada sovjetskog carstva, nakon odlaska s Bliskog istoka i iz trećeg svijeta općenito, Rusija želi imati važnu ulogu na Balkanu. Rusija smatra Balkan područjem na kojemu je njezin utjecaj vrlo velik, a prihvaćanje američkog upletanja na Kosovu (što bi drugo mogla učiniti?) značilo bi odreći se svojih težnja ne samo na Balkanu, već i na drugim područjima. Ovaj ruski 'njet' je tim manje opasan što Moskva nije osamljena u tom mišljenju: dok raste američki i britanski pritisak u korist vojne intervencije, Francuska i Kina se protive. Držeći da se kriza može riješiti samo diplomatskim putem, Moskva nije samo dosljedna u zaštiti Miloševića, već ponajprije upozorava, čak i zahtijeva da se poštuje načelo teritorijalne cjelovitosti Jugoslavije. Svako upletanje međunarodne zajednice u Jugoslaviji glede kosovskog pitanja Moskva će smatrati upletanjem unutarnje jugoslavenske probleme. To je i razumljivo. Moskva polazi sa stajališta da kosovska kriza nije međunarodni, već unutarnji jugoslavenski problem. Nije li i Čečenija unutarnji ruski problem? Napokon, Rusija želi po svaku cijenu izbjeći marginalizaciju na Balkanu (u Bosni je to uspjela in extremis i uz visoku cijenu, prihvativši da svoje vojnike stavi pod zapovjedništvo NATO-a), a napose ne dopustiti SAD-u da bude usamljeni jahač na Balkanu. Možemo dakle očekivati da će se ponoviti scenarij iz drugog doba i prostora: Zapad će činiti jak pritisak na Srbiju (kao nekad na Irak) i popratiti ga konkretnim prijetnjama, a ruska će diplomacija, zbog dobrih odnosa s Beogradom (i Irakom), u zadnji trenutak iznuditi ustupke od g. Miloševića. Koje on - treba li to reći - nije i ne želi poštovati. Naime, Rusi nikada nisu uspjeli postići značajniju promjenu političkog smjera kod Miloševića (ni Sadama, uostalom). Pretpostavimo da su imali takvu nakanu...", piše Pol Mathil. 112314 MET aug 98