SZ-NEPRIJATELJSKA SLIKA AMERIKE-10. VIII.

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 10. VIII. 1998. Neprijateljska slika Amerike "Kad je američki predsjednik Bill Clinton prije dvije godine svoju zemlju proglasio 'neizbježnim narodom', nehotice je iskovao nejasan pojam koji ne bi bolje mogao izraziti dvojbu SAD-a. Clinton je u izbornoj borbi smišljenim izrazom izazvao domoljubni ponos svojih sunarodnjaka - ostatak svijeta pokazao je u najboljem slučaju akademsko zanimanje za definicijske napore preostale supersile. U najgorem slučaju, Clintonove su riječi shvaćene kao znak nacionalne arogancije i glupave oholosti. Prošloga proljeća vanjskopolitičko je vodstvo zemlje opet započelo raspravu, ovoga puta internu i s najvećim prioritetom. Zamjenik ministra vanjskih poslova Talbott suočio je vodeći krug State Departmenta s neizgovorljivom riječi 'H', kodom za američku dominaciju i beskompromisnost: hegemonija. Telefonska izvješća iz veleposlanstava, ocjene tiska i ogovaranja diplomata nisu ostavili dvojbe da SAD u velikim dijelovima svijeta drže hegemonističkom silom, guvernantom koja sve zna bolje, vlašću opijenim, arogantnim neotesancem. Nijedno političko sredstvo vlasti nije jeftinije od nacionalizma, a nacionalizam je najlakše stvoriti razgraničavanjima, sukobljavanjima: mi protiv njih, prijatelj i neprijatelj. U toj shemi protuamerikanizam ima dugu tradiciju, jer mnogima je čast ako se očešu o najjačeg, najmoćnijeg neprijatelja. Osobito se u arapskom svijetu stvara slika o neprijateljskoj Americi. Na mukotrpnom putu do mira na Bliskom istoku ili u očajničkim naporima za stvaranje koalicije protiv Sadama, SAD je često žrtva svoje vlastite politike. U Europi se protuamerikanizam pokazuje u lakšem obliku, u kulturnoj umišljenosti, u ciničnom ocjenjivanju siromašnih bratića i sestrična, što je još engleske putopisne literate XVIII. stoljeća potaknulo na podrugljive primjedbe o ponašanju za stolom u novom svijetu. U Aziji je protuamerikanizamm, s financijskom krizom prošlih mjeseci, doživio svoj vrhunac. Monetarne potrese izazvali su američki burzovni spekulanti, a pokušaji spašavanja koje je vodio Međunarodni monetarni fond teku pod američkim vodstvom i znatnim političkim pritiskom iz Washingtona. A sada Afrika: protuamerikanizam u svojem najgorem obliku, kao teroristički čin, kao kukavička, anonimna demonstracija mržnje i cinizma. Američka su veleposlanstva bila cilj bombi kao simboli supersile u cijelom svijetu, egzekutori navodne hegemonije. Budući da su atentatori zapalili dvije bombe skoro u isto vrijeme, odaslali su jednostavnu poruku: nije nas briga za žrtve, deseci mrtvih i više od tisuću ranjenih nisu bili cilj eksplozije. Trebale su biti pogođene zgrade, simbol cijeloga SAD-a. Cilj je bila američka zastava, a time i američka nacija. Ta nacija reagira onako kako je često morala reagirati na slične napade: najavljuje osvetu i progon počinitelja - i time opet započinje vražji krug. Unatoč tomu, reakcija je opravdana. Saveznici i države istomišljenice trebali bi je poduprijeti bez ograničenja, riječima i djelima. One koji aktiviraju bombe ne treba pitati za razlog. Terorizam kao oblik političkog obračuna ne zaslužuje razumijevanje niti obzir. Pa ipak će SAD morati razviti žarko zanimanje za motive počinitelja kako bi se u buduće zaštitili životi. Američka vanjska politika puna je pogrešaka i proturječnosti, izaziva otpor i oštro političko razračunavanje. Tek je prije nekoliko dana Senat odbio nacrt zakona koji zahtijeva kažnjavanje država koje u svojim granicama toleriraju vjerske progone. Senat i zastupnički dom proteklih su godina promaknuli sankcije u glavni instrument američke vanjske politike - s užasnim rezultatom. Sklonost zastupnika ekstremizmu i pretjeranoj političkoj zaokupljenosti samima sobom stalno je prisutna. Njihova spremnost da uvaže druge oblike života, kulture i nacionalne interese, strašno je mala. Popis američkih posebnih putova stalno raste: UN, međunarodni kazneni sud, klimatska politika. Francuska i Rusija u međuvremenu su otpor američkim interesima promakle u nosivi stup svoje vanjske politike. Čisti gospodarski liberalizam na američki način u mnogim se državama svijeta prati sa strahom. Istodobno se samo malo njih može oduprijeti struji stvaranja globalnog tržišta. Sve to zahtijeva ozbiljne političke rasprave u međunarodnim forumima. Vodstvo i senzibilitet Amerike u tomu je doista neizbježan za svijet kao i za SAD same. Washington nema nikakvog interesa za politiku krajnosti jer, između hegemonističkih težnja i izolacionizma ima malo prostora za politički angažman" - piše Stefan Kornelius. 102300 MET aug 98