FRANCUSKA-DNA OD 10.8.98. MINE U BOSNI

FRANCUSKA DERNIERES NOUVELLES D'ALSACE 10. VIII. 1998. Bosna: mine i dalje ratuju "Mina je još uvijek puno na čitavom području Bosne. Djeca su glavne žrtve ovih ostataka rata. Danas žive zahvaljujući međunarodnoj pomoći. Žarko, Srbin, i Malik, Musliman, obojica 14-godišnjaci, zvijezde Dianine borbe protiv mina u Bosni, tri tjedna prije njezine smrti, našli su se jučer na konferenciji posvećenoj njezinoj uspomeni. Prije točno godinu dana svjetske su televizije prikazivale dvojicu mališana bez noge koji su bili u društvu princeze od Walesa u jednom bosanskom selu, na granici između srpskog i muslimanskog područja. Ovoga je vikenda američka udruga Landmines Survivors Network, koja je organizirala Dianin posjet, okupila u Tuzli stotinjak invalida na prvoj konferenciji preživjelih žrtava mina u Bosni. Hotel u kojemu je održan skup bio je pun invalidskih kolica, štaka i štapova, koji govore koliko i same statistike. Primjerice: svake 22 minute jedan poginuli ili stradali od mine, 80 milijuna mina sakrivenih u zemlji u šezdeset država, 80 posto civilnih žrtava, pet dolara za izradu, 1000 dolara za uništenje. U Bosni je barem milijun mina još aktivno, a svaki mjesec bude 30 poginulih ili ranjenih. Brojke bi mogle biti još veće s povratkom izbjeglica. Tim više što su nastanjena područja bila minirana kako bi se spriječio povratak stanovnika. Žarko i Malik, koji se nisu poznavali sve dok Diana od njih nije načinila junake svoga posjeta, kažu da se sada redovito posjećuju. Međutim, trgovina je još uvijek slaba između srpske i muslimanske zajednice u Bosni. Žarkov otac, težak u Bosanskom Petrovom Selu u republici srpskoj, nije bio u Tuzli, u hrvatsko-muslimanskoj Federaciji, otkako je počeo rat. Dva oca, Srbin i Musliman, vade cigaretu i puše, gesta koja u današnjoj Bosni nije tako beznačajna. Dvojica dječaka gledaju do kraja odbojkašku utakmicu za invalide. Malik se lako kreće s protezom, a Žarko je praznu nogavicu preokrenuo i pričvrstio je pribadačom, a hoda na štakama: 'Proteza mi nije odgovarala, to se inficiralo, pa su me nedavno operirali.' Dobra proteza košta do tisuću dolara. 'To je moj najveći problem', kaže otac malenog Srbina. 'Treba mu nova svakih šest mjeseci. Za prvu sam prodao kravu i konja kako bih platio troškove liječenja u Beogradu. Sada nam pomaže Norwegian people's aid.' Otkako je 1996. njegov sin naišao na minu, ranjena su još dvojica dječaka i jedna žena, a jedan je čovjek poginuo. Tri godine nakon rata, čišćenje mina u njihovu selu još nije ni počelo", piše list. 102254 MET aug 98