ZAGREB, 7. kolovoza (Hina) - Političar i pisac Stjepan Radić umro je 8. kolovoza 1928. u Zagrebu u 57. godini života, od posljedica atentata u Narodnoj skupštini ondašnje Kraljevine Jugoslavije. Hrvatska seljačka stranka (HSS),
nasljednica Radićeve stranke, obilježit će sutra 70. godišnjicu od njegove pogibije.
ZAGREB, 7. kolovoza (Hina) - Političar i pisac Stjepan Radić umro je
8. kolovoza 1928. u Zagrebu u 57. godini života, od posljedica
atentata u Narodnoj skupštini ondašnje Kraljevine Jugoslavije.
Hrvatska seljačka stranka (HSS), nasljednica Radićeve stranke,
obilježit će sutra 70. godišnjicu od njegove pogibije.#L#
Dvorski agent i poslanik vladine Radikalne stranke Puniša Račić
pucao je 20. lipnja te godine u beogradskoj skupštini iz revolvera i
na mjestu umorio zastupnike Hrvatske seljačke stranke Pavla Radića
i Đuru Basaričeka. Stjepana Radića hitac je smrtno pogodio.
Preminuo je za nešto manje od dva mjeseca.
Hrvatsku seljačku pučku stranku osnovala su braća Stjepan i Antun
Radić 1904., da bi je ubrzo preimenovali u Hrvatska seljačka
republikanska stranka.
Stjepan Radić se u veljači 1919. obratio Mirovnoj konferenciji u
Parizu Memorandumom u kome se zahtijeva za hrvatski narod pravo na
samoodređenje i izražava želja da Hrvatska slobodnom voljom stupi u
ravnopravnu federativnu zajednicu sa Srbijom i Crnom Gorom.
Godine 1923. učlanio je u Londonu stranku u Seljačku
internacionalu.
Po povratku u Zagreb, u siječnju 1925., uhićen je i predan sudu.
Pušten je na slobodu tek pošto je njegova stranka 27. ožujka iste
godine dala izjavu u Narodnoj skupštini da priznaje monarhiju,
centralistički Vidovdanski ustav i postojeći državni poredak.
Stranka je ušla u vladu Nikole Pašića, a Radić je postao ministrom
prosvjete. Dvije godine kasnije stranka ponovno prelazi u
opoziciju te se, suprotstavljajući se centralizmu dinastije
Karađođević, udružuje sa samostalnim demokratima Svetozara
Pribičevića u Seljačko-demokratsku koaliciju.
Osnovna Radićeva načela bila su vjera u seljaštvo kao
najpozitivniji dio tadašnjeg hrvatskog društva, seljačka
vladavina i osuda pokvarene gospode. Otuda i slogan - "Vjera u Boga
i seljačka sloga", što ga ističe i današnji HSS.
Vjerovao je da se pravedna borba za nacionalnu slobodu i socijalnu
pravdu seljačkoga naroda može postići mirnim, zakonitim i
parlamentarnim putem. Kada je uvidio da mu u tome neće pomoći ni
habsburška niti karađorđevićevska dinastija, postao je
republikancem, tražeći oslonac čak i u sovjetskoj Rusiji.
(Hina) vl il
071707 MET aug 98