AU6.VIII. DIE PRESSE: BULDOZERI NASIPAVAJU SMETLIŠTE IZ KOJEG SE ŠIRI JAK SMRAD

AUSTRIJA DIE PRESSE 6. VIII. 1998. Masovne grobnice kod Orahovca "Srpski policajci na kontrolnoj točci kod Orahovca korektni su i ljubazni prema nama. Možda i zato što je najavljen visok posjetitelj: u grad upravo namjerava doputovati rusko izaslanstvo kako bi se informiralo o stanju - kao što je nekoliko sati kasnije učinilo i američko izaslanstvo na čelu s Christopherom Hillom, američkim veleposlanikom u Makedoniji. Slijedi nekoliko šala i smijeh. Grad Orahovac, prije rata jedan od kosovskih bisera, smješten u ljupkom zelenom krajoliku u blizini albanske agranice, usred vinograda, bio je - poput susjednog grada prizrena, koji nadvisuju džamije, pravoslavne i katoličke crkve - jedan od multikulturalnih središta zapadnog Kosova. U tom su gradu mirno živjeli Albanci, Srbi i Romi. Tako je bilo sve do 17. srpnja. Toga dana izbile su oružane borbe. Srpska strana tvrdi da su borci OVK (...) htjeli zauzeti grad. Izvori na albanskoj strani potvrđuju takvu namjeru OVK ali govore da su joj prethodile provokacije srpske policije. No, činjenica jest da je OVK napala policijsku postaju u Orahovcu i uspostavila nadzor nad dijelovima grada. Sljedećeg dana mobilizirane su specijalne postrojbe beogradskog ministarstva unutrašnjih poslova. Kada je u grad stiglo 700 pripadnika te elitne postrojbe, ratna sreća stubokom se promijenila. OVK je izbačen iz grada, oko 25 tisuća albanskih civila izbjeglo je prema istoku, na područje oko Malisheva koje je tada nadzirao OVK. Danas je Orahovac pust. Neke su kuće izgorjele, mnoga stakla na izlozima razbijena. Ulicama prolazi tek nekoliko ljudi. Policijske patrole nazočne su posvuda. Neke su trovine ponovno otvorene. Prodavači i mušterije su Srbi, pripadnici gradske srpske manjine. Ljudi su potišteni, nitko se ne smije. Glasine o masovnim grobnicama čuli smo već u Prištini. Srpska je strana izjavila da je u sukobima u Orahovcu poginulo 60 ljudi. Međunarodni promatrači polazili su pak u početku od procjene o 200 poginulih. Danski novinari i dopisnik 'Washington Posta' izvijestili su u ponedjeljak da su pronašli masovnu grobnicu. Zato američki novinar Phil Smucker i ja također pokušavamo pronaći ta mjesta koja bi se po trenutačnim navodima trebala nalaziti u brežuljcima iznad grada. Cesta vodi pored glavnog policijskog stožera i uzvija se na visoravan, gdje se nalazi veliko groblje. Nadgrobni spomenici pokazuju da su ovdje posljednje počivalište našli muslimani i pravoslavci. Nešto dalje u susret nam dolazi buldozer. Zrakom se iznenada počeo širiti slatkast miris. Našli smo grobnice. Na dio smetlišta s desne strane ceste istresena je zemlja, koja je potom utabana buldozerima. Na području moguće površine 10x10 metara u tlo su zabijena 33 drvena stupca s višeznamenkastim brojevima. Posrijedi su očigledno oznake. Smrad je nepodnošljiv. Tridesetak metara dalje nalazi se drugo takvo mjesto podjednako velike površine. Iz nasute zemlje također struji neodnošljiv smrad. Oznaka nema. Nekoliko stotina metara dalje nalazi se treće slično mjesto koje su buldozeri također prekrili rastresitom zemljom. U jednoj plastičnoj vreći nazire se istrunulo mjeso. No, kravlja glava otvara i mogućnost da su na ovom mjestu pokopane životinjske strvine. Nakon povratka u grad jedna albanska obitelj pripovijeda da se za vrijeme borbi i tjedan dana nakon toga skrivala u svom podrumu. Posrijedi je jedna od malobrojnih albanskih obitelji koje nisu izbjegle. Pripovijedaju da se u grad žele vratiti i neki njihovi rođaci. Ne znaju ništa o masovnim grobnicama jer su ostali u svojoj kući. Na kraju se ipak javlja jedan informant. U kući jedne srpske obitelji priča nam o sukobima - i onome što je uslijedilo. Antiterorističke postrojbe ministarstva unutrašnjih poslova stigle su u grad 18. srpnja i protjerale borce OVK ali otvarale su oružanu vatru i na civilno stanovništvo, izvješćuje informant. Pročešljale su čitav grad i poubijale puno ljudi, dodaje on. Vodi nas k mjestu gdje su ubijene tri žene i desetoro djece. Velika mrlja od krvi još je jasno vidljiva. 21. srpnja teror je prestao a dan kasnije novinarima je omogućen pristup u grad. Potom su 'Cigani' odvezli mnoge leševe, natovarivši ih na sedam zaprežnih kola, priča on. Do prošlog ponedjeljka odvezeno je 'ukupno' 567 leševa, nastavlja informant. Napominje da je i sam morao pripomoći i dodaje: 'Sam sam brojio'. Među tim su ljudima po njegovim riječima bile stotine djece, 'točnije, njih 430'. Osim toga, leševi su u dva kamiona prevezeni i u Prizren, pripovijeda on, ističući da ne zna jesu li masovne grobnice iznad grada jedine ili ih ima još. 'Vjerojatno ima još takvih mjesta', pretpostavlja on. Tijekom obilaska grada postaje nam jasno da još uvijek nisu odvezeni svi leševi ljudi i životinja. Smrad koji prodire iz pojedinih kuća nepodnošljiv je. Ostali susjedi pričaju da u šumama iznad grada ima još mrtvih. No, mi odlazimo iz grada zbog teškog puta i roka za predaju članka. Srpska strana ni ne poriče takve priče ali žestoko osporava broj mrtvih. Po njezinim najnovijim navodima poginulo je samo 37 ljudi", izvješćuje Erich Rathfelder. 070209 MET aug 98