DIE WELT-ATOMSKA ENERGIJA I ALTERNATIVE-5. VIII.

NJEMAČKA DIE WELT 5. VIII. 1998. Kamo izići? Atomska energija nije popularna. Od nesreće u Černobilu korištenje urana za proizvodnju elektrike kod nas je u defenzivi. A oni koji glasno traže izlazak iz gospodarstva nuklearne energije, mogu biti sigurni da će dobiti široko odobravanje. U političkim raspravama o mogućem isključenju atomskih centrala uglavnom nedostaje ponuda alternativa. Korištenje nuklearne energije svakako je povezano s opasnostima - to nitko neće poreći. No odustajanje od tog oblika energije također nije bez opasnosti. Da se u Njemačkoj kratkoročno odustane od proizvodnje atomske energije, postojala bi u biti dva scenarija: nastalu rupu u opskrbi trebalo bi zatvoriti izgradnjom drugih elektrana u kojima bi izgarali fosilni energenti poput ugljena, nafte ili plina, ili bi se moralo uvoziti dodatnu struju - po mogućnosti iz Francuske, zemlje atomske energije koja nam već danas godišnje isporučuje oko šest milijarda kilovatsati električne energije. Do sada ponuđeno rješenje da se ipak umjesto nuklearne energije koriste jednostavne alternative poput solarne struje, elektrane na vjetar ili vodu, kod pobližeg se promatranja pokazuju pustim željama. Te energije, barem na našim širinama, nemaju takav potencijal da bi u tako gusto naseljenoj industrijskoj zemlji kakva je Njemačka, mogle dati značajan doprinos opskrbi energijom. To ne znači da te tehnologije treba zanemariti. S jedne bi strane bila poželjna moguća realizacija udjela energenata u domaćoj proizvodnji struje od pet do deset posto. S druge bi pak strane uređaji za solarnu energiju mogli postati važan izvozni proizvod jer u zemljama blizu ekvatora koje imaju intenzivno sunčano zračenje, ta tehnologija doista ima budućnost. Kompleksni tehnološki proizvodi među koje neprijeporno spadaju nuklearne elektrane, mogu biti uspješni na inozemnim tržištima samo ako se u vlastitoj zemlji mogu prikupiti dovoljna iskustva i imati na raspolaganju dovoljno inžinjera s odgovarjućim stručnim znanjem. Prestanak korištenja nuklearne energije značio bi dakle i široko odustajanje od izvoza za nuklearnu energiju. To svima mora biti jasno. Njemačkoj je svjetsko vijeće za energetiku još sredinom devedesetih godina potvrdilo sve veći gubitak kompetencija glede te tehnologije. Primjer iz Francuske potvrđuje potrebu da se u vlastitoj zemlji izgradi dostatna kompetencija prije nego što se misli na izvoz tehnologije: iako Francuska više od 80 posto svoje električne energije dovbiva iz nuklearnih elektrana, najmodernija i najjača elektrana na ugljen s tehnikom vrtložne struje nije u toj zemlji zato što je ovisna o struji dobivenoj iz ugljena, nego zato da bi tu vrstu elektrana mogla izvoziti - među ostalim i u Kinu. Ta je tehnologija inače izumljena u Njemačkoj. Unatoč ponekim retorikama, u Njemačkoj skoro nitko ni ne pomišlja na brzo i opsežno odustajanje od korištenja nuklearne energije. U svakom slučaju, tako bi se moglo protumačiti izjave Gerharda Schroedera, radi se o razdoblju od oko 30 godina. No čak i tada se već danas postavlja pitanje: 'Što poslije toga?' Oni koji govore o odustajanju, moraju i konkretno reći kako poslije toga osigurati životno važnu opskrbu strujom - i to na temelju tehnologija koje se mogu definitivno planirati a ne na temelju slabe nade da će nam već nešto pasti na pamet: više ovisnosti o uvozu, više proizvodnje ugljičnog dioksida i onečišćenje okoliša od strane elektrana s fosilnim energentima, drakonske mjere štednje ili što drugo? Ne postoji plemeniti način opskrbe energijom i svaki zamislivi scenarij krije u sebi opasnosti. Baš stoga je važno držati otvorenom svaku tehnološku opciju - od ugljena preko nafte i solarnih uređaja do nuklearne energije. Mješavina takvih različitih oblika energije na posljetku je mješavina opasnosti - to se preporuča i svakom dioničaru kad sastavlja svoj portfolio. Vizija sutrašnje opskrbe energijom i dalje je fuzija koja bi po uzoru na sunce mogla davati velike količine energije stapanjem kisika i helija. Gorivo koje je za to potrebno, na raspolaganju je u praktički neiscrpnim količinama, ne bi nastajale demisije ugljičnog dioksida a niti atomski otpad koji dugo zrači, takav je reaktor privlačna opcija. Doduše, do danas nije dokazano da li su fuzijske elektrane doista izvedive. No oni koji određuju sredstva za istraživanje razvitka fuzijskih energana, daju ljudima sljedećeg stoljeća važnu energetsku opciju. Vjerodostojan scenarij za prekid s nuklearnom energijom doista bi bio povezan s uspjehom fuzije. Kad bi fuzijske elektrane bile izvedive, nuklearne bi elektrane uistinu postale suvišne. Ali u Njemačkoj bi se vjerojatno ubrzo poslije izgradnje fuzijskih elektrana zatražilo odustajanje od te tehnike. Jer i fuzijski će reaktor nedvojbeno skrivati neke opasnosti" - zaključuje Norbert Lossau u uvodniku lista. 060133 MET aug 98