FRANCUSKA-LIBERATION OD 29.7.98. KOSOVO

FRANCUSKA LIBERATION 29. VII. 1998. Bojno polje dvaju neprijateljskih sela S Kosova, iz sela Svinjare, izvješćuje Helene Despić-Popović: "Na ulazu u srpsko selo treba se legitimirati, zaustaviti vozilo iza zapreke koja zauzima polovicu ceste, pokazati papire i svakako ne biti u pratnji albanskog prevoditelja. U selu Svinjare nema šale sa stegom, vozač može nastaviti put do središta sela, zapravo zaseoka sa stotinu trideset obitelji, samo uz propisanu pratnju dvojice ljudi, od kojih jedan ima muke da uspravno smjesti svoju pušku u vozilo. Već pet tjedana Svinjare su u ratnom stanju. Neprijatelj je susjedno albansko selo Pantina kojega se prve kuće vide na kraju ceste. Svakako, dva sela imaju sasvim različita tumačenja o uzroku svađe. Stanovnici Svinjara kažu da je sve počelo kada su iz Pantine otjerali jedan od rijetkih parova srpske nacionalnosti koji je još živio u tom selu. Stanovnici Pantine tvrde da su oni iz Svinjara pustili pojačanje srbijanske policije u svoje selo kako bi napali njih i spalili njihove kuće. Kako god bilo, jedno je sigurno: rijetki Srbi iz Pantine napustili su svoja ognjišta, a rijetki Albanci iz Svinjara otišli su iz svojih kuća. Oba su sela evakuirala žene i djecu i sada se gledaju s nepovjerenjem. Gdjekad i pucaju, o čemu svjedoče ova dvojica ranjenih albanskih noćnih čuvara. Danas stanovnici sela Pantina ističu oznake Oslobodilačke vojske Kosova (OVK-a), pobunjenih albanskih separatista koji su ih naoružali. Oni iz Svinjara dobili su oružje od bivše jugoslavenske teritorijalne obrane, izabrali zapovjednika i pozvali u pomoć starog prijatelja novog zapovjednika, umirovljenog pukovnika koji, više od vojnih uputa, svojim novacima dijeli savjet da ostanu hladnokrvni, dok sam uzgaja ruže kod gazdarice koja je otišla. U Prištini vas albanski intelektualci nastoje uvjeriti kako Beograd naoružavanjem srpskih civila želi sadašnji sukob koji, kažu, suprotstavlja Albance i vlast, pretvoriti u etnički sukob. To znači zaboraviti da su i jedni - albanski civili organizirani u skupinama za samoobranu i povezani s OVK-om - i drugi - samoorganizirani srpski civili - ponajprije seljaci privrženi svojoj zemlji. Budući da žetva obvezuje, dva su neprijateljska sela sklopila primirje. Žitna polja jednih i drugih udaljena su manje od dvadeset metara. Najprije su se dovikivali, a onda su sklopili sporazum. 'Kada smo želi žito, nas petnaest je čuvalo stražu. No na bojišnici ostaje još četrdeset hektara nepožnjevene pšenice', kaže stanovnik Pantine. Gotovo istim riječima, čovjek iz Svinjara kazuje kako su prvi dan primirja petnaestorica stražara iz sela išla pred kombajnom. U selu Svinjare muškarci čuvaju stražu svake druge noći. Odbili su dragovoljce koji su im ponudili svoje usluge. 'Ne znamo što su radili u Bosni', kaže sramežljivo Dejan, smjerajući na strahote koje se pripisuju srpskim dragovoljcima tijekom sukoba u Bosni. Dakle, selo računa s vlastitim snagama. Umirovljeni pukovnik Milan tumači im da su protivnički 'položaji' dovoljno udaljeni i da su zaštićeni od metaka najboljih strijelaca. A vojska ima vojarnu na dva kilometra od sela, što je važna činjenica..." 300123 MET jul 98