RFI-ALBANIJA-28-7

FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI 28. VII. 1998. U rubrici 'Dossier' Damir Vurtić bavi se odnosom Albanije prema rješavanju kosovske krize "Od kako se na Kosovu vode borbe, oči europske, pa i svjetske javnosti, ponovno su uprte u područje bivše Jugoslavije koje je u ovom desetljeću često bilo poprište oružanih sukoba. Zbog širenja ratnog vihora na Kosovu, međunarodna zajednica nije svoju pozornost usredotočila samo na prostor bivše Jugoslavije nego i na jednu zemlju koja lako može biti uvučena u kosovsku dramu i koju je u novijoj povijesti morala već jednom spašavati. Dakako, riječ je o Albaniji. Prisjetimo se, pred nešto više od godinu dana Albanija je bila pred rasulom. Propast štedionica kojima su novac povjerili brojni građani Albanije izazvao je oružanu pobunu koja je dovela do potpunog urušavanja države. Državne institucije, poput policije i vojske, pokazale su se nesposobnima stati na kraj bezvlašću popraćenom nasiljem, koje je zavladalo u zemlji. I da međunarodna zajednica nije priskočila u pomoć, najsiromašnija zemlja u Europi bila bi, najvjerojatnije, osuđena na dugotrajni građanski rat. Ekonomskom potporom međunarodna zajednica pomogla je Albancima da ponovno postave na noge posve novu državu. Ali, kako se može zamisliti, jedva godinu dana nakon burnih događaja, Albanija nije ni izdaleka dovoljno stabilna i čvrsta da bi se bez tutorstva vodećih međunarodnih čimbenika oslobodila, ako ne smrtonosnog onda zasigurno izvanredno opasnog zagrljaja, kosovske krize. Prema pisanju francuskog lista 'Le Monde Diplomatique', nakon samo godinu dana vladavine, socijalistička stranka nagrižena je korupcijom i unutarnjim svađama. Obećanja dana tijekom izbora održanih nakon međunarodne intervencije provedene radi stabiliziranja stanja nisu održana. Gospodarska situacija je teška, na planu sigurnosti stanje je nepovoljno, a proces demokratizacije nije daleko odmakao. Već spomenuti 'Le Monde Diplomatique' navodi nekoliko primjera za ilustraciju albanske stvarnosti: Između 10. i 14. travnja 16 osoba je ubijeno vatrenim oružjem. Jedan od šefova mafijaških banda Mersad Kula, koji je ubio jednog policajca, oslobođen je jer je utvrđeno da se radilo o samoobrani. Premijer Fatos Nano stalno je u pratnji 50-ak čuvara, a među dužnosnicima ministarstva za ekonomiju nalaze se osobe koje su bile upletene u osnivanje štedionica. Što se same vlasti tiče, 'Le Monde Diplomatique' naglašava da čak u okrilju vladajuće Socijalističke stranke na vidjelo izlaze optužbe o korupciji. Sabit Brokaj, ministar obrane, koji je u međuvremenu podnio ostavku, u travnju mjesecu ove godine optužio je premijera Fatosa Nanoa za korupciju. Dopisnik 'Reutersa', koji se poziva na zapadne diplomate na dužnosti u albanskoj prijestolnici, ističe kako nabrojenim problemima s kojima je Albanija suočena treba dodati i činjenicu da vlast u Tirani ne kontrolira područje uz jugoslavensku granicu, dakle, upravo ono na koje bi se sukob najprije mogao preliti, ako se već i nije počeo prelijevati. (...) Uzevši u obzir sve ovo, ne čudi što zapadni diplomati, poznavatelji Balkana, inzistiraju na pružanju pomoći - i to ekonomske, političke i vojne naravi. Zašto je potrebna ekonomska pomoć, to i nije potrebno posebno objašnjavati - dovoljno je naglasiti činjenicu da je Albanija najsiromašnija europska zemlja koja je povrh toga minule godine prošla kroz kratki građanski rat. Politička pomoć potrebna joj je jer u odmjeravanju snaga oporba i vlast ne prezaju ni pred čim, pa ni pred žrtvovanjem sigurnosti vlastite zemlje. Vojna pomoć međunarodne zajednice možda je Albaniji i najpotrebnija. Sadašnja vlast u Tirani, koja za razliku od prijašnje ne želi izazivati Beograd raspirivanjem ratne stihije na Kosovu, svjesna je toga, zato i vapi za razmještanjem postrojba Sjevernoatlantskog saveza u graničnim područjima s Jugoslavijom. Tirana intervenciju NATO-a ne traži samo zato da bi spriječila širenje sukoba u susjedstvu na svoj teritorij, nego i s drugih razloga. Naime, analitičari na koje se poziva 'Reuters' naglašavaju da uz pomoć Sjevernoatlantskog saveza vlast ne samo da bi mogla izbjeći uvlačenje Albanije u sukobe, nego i održati se za kormilom države. Fatos Nano, kako rekosmo, ne podržava separatističke ambicije kosovskih Albanaca, za razliku od bivšeg albanskog predsjednika Salia Berishe koji je u opoziciji nastavio igrati na kartu albanskog nacionalizma, i čiji sljedbenici kontroliraju sjeverno područje Albanije. Ako bi se pripadnici NATO-a razmjestili u zonama uz jugoslavensku granicu, Fatos Nano bi pomoću njih konačno uspostavio kontrolu i u tom području, koje se od dolaska na kormilo socijalista odbija pokoriti centralnoj vlasti. Dakle, pozivi Tirane, u prvom redu Fatosa Nana i predsjednika Reqepa Mejdanija, da Sjevernoatlantski savez razmjesti svoje snage u Albaniji, nemaju samo svrhu da se spriječi uvlačenje Albanije u rat koji plamti na Kosovu, nego da se sačuva vladavina socijalista - koje konzervativna oporba nastoji srušiti koristeći se kosovskim problemom. Prema dopisniku 'Reutersa', razmještanje postrojba NATO-a u Albaniji bilo bi ujedno i za Kosovo dobro rješenje, iz jednostavnog razloga što OVK više ne bi mogao koristiti sjeverno područje Albanije za pripremu akcija u jugoslavenskoj pokrajini - samim time bio bi voljniji za pregovore". (RFI) 290300 MET jul 98