RFI-KORUPCIJA-20-7

FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI 20. VII. 1998. Korupcija kao svjetski fenomen Prilog Dušana Szabe. "Nevolja koja sapleće gotovo sve zemlje svijeta, a ne samo treći svijet, zove se korupcija. Mnoge od zemalja, a pogotovo one najbogatije, često se trude da pred ovom pojavom zatvore oči iz jednostavnog razloga što je mnogo interesa uključeno i uloženo u ovu pojavu. Gotovo je javna tajna da postoje zemlje, veliki kupci oružja, kojima je nemoguće išta prodati, a da se ispod ruke ne dodijeli njihovim ministrima, pa čak i liderima, određena provizija. Međutim, pojava je uzela toliko maha da se međunarodna zajednica dobro zamislila i počinje se osvještivati shvaćajući da korupcija nije samo nemoralna, nego je i jedna od glavnih zapreka razvoju i slobodnoj trgovini. Na to nas u Francuskoj podsjeća i nedavna afera s bivšim ministrom Rolandom Dumasom koji je za prodaju nekoliko vojnih fregata Tajvanu ispod ruke za sebe ostavio nekoliko čvrstih milijuna franaka. O ovoj pojavi posljednji broj 'Nouvel Observateura' daje iscrpnu sumu podataka. Korupcija je i izvor nestabilnosti, što potvrđuju i nedavni financijski poremećaji u Aziji, za sada nazvani samo kriza, a ne i potencijalna katastrofa. Koliki je stvarni razmjer ove pojave, i kako joj se suprotstaviti i liječiti, pitaju se mnogi državni vrhovi. Pitaju se, također, i gdje su joj najsnažnija uporišta. Institucija koja je do sada najviše učinila na rasvjetljavanju svega što može podrijeti do javnosti zove se 'Transparence International' i njezini rezultati istraživanja počinju zaokupljati široku javnost. U arapskom svijetu korupcija se naziva 'bakšiš', u Latinskoj Americi 'la propina', na obalama Konga, bivšeg Zaira, zove se 'matabish', na Filipinima 'pajola', u Rusiji 'krisha' ili u prijevodu 'krov', u Kini 'jong bao' - 'crvena kuverta', u bivšoj Jugoslaviji zvala se 'plava kuverta'. U industrijski razvijenim zemljama zovu je radije - 'provizija'. Kako zapažaju novinari 'Nouvele Observateura' korupcija ne poznaje granice i ponaša se krajnje internacionalno. Nadilazi granice Istoka i Zapada, Sjevera i Juga, bogatih i siromašnih zemalja. Korupcija je jedno od najprosperitetnijih aktivnosti na svijetu. Prema Svjetskoj banci, suma novca koja tijekom jedne godine protekne ispod ruke iznosi, ni manje ni više, nego 80 milijardi dolara. To je za samo 20-ak milijarda manje od količine novca koji MMF ima na raspolaganju za spas od bankrota azijskoga gospodarstva. Ali, količina novca koji obrće korupcija, tih 80 milijarda dolara, vrijedi mnogo više kad se zna da se nigdje službeno ne prikazuje, prema tome nije ni oporezovan. Za mnoge zapadne poslovne ljude korupcija je nužno zlo jer bez nje ne bi mogli poslovati s mnogim zemljama svijeta. Zvuči cinično, ali je istinito, iako su svjesni da time nelegalno skreću novac siromašnih, novac koji pripada građanima jedne zemlje, u džepove isključivo onih bogatih, svi koji se odluče na korupciju tješe se pomalo time da u nekim zemljama novac dat na crno predstavlja oblik odnosa među samim građanima. Kao na primjer u Kini, Meksiku, Filipinima, Pakistanu, gdje je gotovo nemoguće dobiti čak i osobnu kartu, vozačku dozvolu ili putovnicu, a da se ne doda određena i uvijek dobro znana sumica nekom od dužnosnika zaduženih da ove dokumente omogući građanima kojima to pravo ustavno pripada. U Indoneziji, na primjer, prema istraživanju u jednom Institutu za političke znanosti, ta suma koja se prelijeva nezakonito birokraciji iznosi između 5 i 20 posto dohotka jednog poduzeća. Da pojava nije karakteristična samo za treći svijet, najčešće siromašan, potvrđuje i logika urednika u 'Fareasteconomic Reviewu' iz Hong Konga. 'Ako uzmete 65 milijuna Kineza, 65 milijuna Indijaca, 65 milijuna Amerikanaca i date im vladu i sustav koji vlada u državi 65 milijuna Filipinaca, imat ćete korupciju koja pustoši Filipine'. Ovaj fenomen nema ništa s etničkim identitetom ili religijom koja se prakticira u nekoj zemlji. Prema Svjetskoj banci, zemlje u tranziciji između dvije ideologije, zemlje na putu razvoja, nude najpogodnije tlo za korupciju. Sektor koji je najunosniji, pa prema tome i najmutniji, svakako je trgovina oružjem gdje se provizija uobičajeno kreće oko 10 posto svote novca po ugovoru. To iznosi skoro trećinu cjelokupne svjetske svote koja ode na korupciju, cijelih 25 milijardi dolara. Je li zlo izlječivo, pitaju se novinari 'Nouvel Observateura'. Odgovaraju prilično uopćeno: demokracija i politička kontrola pod budnim okom tiska dala bi najbolja jamstva o prozirnosti svih transakcija. Kažemo da je odgovor uopćen jer nedostatak demokracije u mnogim zemljama je isti izvor i za začepljivanje novinarskih gubica. Što upravo čine političari zaduženi za kontrolu spomenutih transakcija. Pogledamo Švicarsku gdje se demokraciji i javnosti rada političara, ne može mnogo predbaciti, ali banke, zakonito, štite proviziju. Interesi koji stoje iza ekonomija bogatih i najdemokratskijih zemalja snažniji su od demokratskih načela i javnosti rada. Za dobrobit svoje zemlje može se zažmiriti na jedno oko, a kada se već zažmiri na jedno onda nije teško zažmiriti na oba oka. To ne znači da ne treba podržati napore u mnogim zemljama, kao što su Malezija, Hong Kong, Bocvana, Čile, Singapur, Francuska, SAD, gdje su formirane posebne institucije za borbu protiv korupcije. Ali, između nacionalne dobiti i planetarne pravde posrnuti je lakše nego ne pristati na ucjenu. Stoga i izjava izvršnog direktora 'Transparence Internationala' da je utopija uništiti korupciju od danas do sutra, ima puni smisao za realnost. Ono što u svim analizama još nije dovoljno razrađeno svakako je područje kaznenih mjera. Logika da ako na crno ne udijelim novac eventualnom partneru ja, to će učiniti netko drugi, još uvijek je na djelu. Stoga bi sustav kazne koji bi kažnjavao administraciju jedne zemlje mogao uključiti i kaznu za one koji su pristali na korupciju ako su neki drugi zbog nje od posla odustali. Ali tu se već, u sadašnjem trenutku, bližimo opet utopiji. Ne samo demokracije kontrole, dakle, nego i humanizacije interesa, predstavljala bi dobro polazište za veću efikasnost u borbi protiv ove nedaće. I dokle god u svijetu bude ratova, bit će i korupcije. Ratovi se najčešće započinju zbog pljačke i uzurpacije tuđih dobara, vidjeli smo to i na primjeru bivše Jugoslavije. A oni koji ih započinju iz tih prljavih razloga nemaju razloga imati moralniji odnos prema nabavi oružja ili prema preprodaji hrane svom narodu uz obaveznu tajnu proviziju za klasu na vlasti". (RFI) 210221 MET jul 98