US THE WASH. POST 20. VII. AUSTRIJA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 20. VII. 1998. Na obali Dunava Profesor sveučilišta UCLA na odsjeku za slavenske jezike i književnost Michael Henry Heim recenzira djelo Petera Hanaka 'Vrt i radionica: eseji o kulturnoj povijesti Beča i Budimpešte'. "Cilj ovih fascinantnih eseja, labuđeg pjeva pokojnog Petera Hanaka, izvrsnog mađarskog povjesničara kulture srednje Europe, jest razjasniti odnos između Beča ('vrta' iz naslova) i Budimpešte ('radionice') u kulturno živahnoj, ali politički stagnirajućoj Austro-Ugarskoj na prijelazu stoljeća. Autor također pretresa često postavljano pitanje: Zašto Austrija? Kako se dogodilo da je, desetljeće ili dva prije Prvoga svjetskog rata, Austro-Ugarska dvadesetom stoljeću dala nerazmjerno velik broj plodonosnih mislilaca i umjetnika: Freuda i Wittgensteina, Kafku i Rilkea, Schoenberga i Bartoka? (...) Iako nitko tu zagonetku nije riješio, Hanak se tomu približava uspostavljanjem 'značajne korelacije između društvene marginalnosti i kulturne kreativnosti'. Poput mnogih, on se poziva na višeetnički karakter dvojne monarhije i otuđenje koje je on hranio, ali dalje tvrdi da su svi spomenuti izvanredni umovi odbacivali austrijski establišment te su, ne nalazeći nikakav društveni ili politički pokret koji bi ga zamijenio, skovali vlastiti. Hanak rješava proturječje između kulturne živahnosti i političke stagnacije, ako već ne čitavu zagonetku. Što je Hanak mislio uspoređujući Budimpeštu s radionicom, a Beč s vrtom? On vrt, mjesto odmora za tijelo i dušu, poistovjećuje s brigom za kontinuitet života i smrti koji natapa bečki fin-de- siecle, kulturu 'dekadencije'. Kontinuitet 'simboliziran snovima, ili Psycheom, i ljubavlju, ili Erosom', Freuda čini čovjekom svog mjesta i vremena. On radionicu poistovjećuje s brigom za zajednicu i javnim životom među budimpeštanskom avangardom tog razdoblja, brige koja je pjesnika (i novinara) Endrea Adyja nagnala da Mađarsku proglasi zemljom gdje samo 'krupni zemljoposjednici, svećenici i magarci mogu živjeti'. Ady, očito jedan od Hanakovih kulturnih junaka, podrugivao se dokonoj, arogantnoj, uskogrudnoj mađarskoj aristokraciji ('magarcima' iz njegove rečenice i klasi kojoj je rođenjem pripadao), zagovarajući povratak neokaljanom mađarskom stilu (primjerice, jeziku kalvinističkih propovjednika iz sedamnaestog stoljeća) i asimilaciji europskog modernizma. (...) Bartok je u glazbi ostvario usporedivu majstoriju, odbacujući tonove pseudofolka u korist autentičnih mađarskih pentatoničnih melodija i integracijom tih melodija u suvremen europski okvir. (...) Hanak svoje eseje skromno predstavlja kao dijelove koje je smatrao neprikladnim da uđu u službenu 'Povijest Mađarske'. I zapravo, ne bave se svi ti eseji kulturnim titanima. Neki od najzanimljivijih dijelova raspravljaju o tako zemaljskim pitanjima kao što su tko je živio na kojem katu i tko je imao koliko soba u apartmanima koji su Budimpeštu pretvorili u moderni grad krajem devetnaestog stoljeća; kako su Mađari asimilirali svoje Nijemce i Židove. (...) Tu su i odlična poglavlja o društvenoj i političkoj funkciji operete (za razliku od opere, ona je spajala najrazličitije društvene klase i sadržavala nešto satiričkih komentara) i pisma seljanki svojim muževima vojnicima za Prvog svjetskog rata. (...)" 210212 MET jul 98