HRVATSKA 23. NA LJESTVICI ODLIČJA

MOSKVA, 19. srpnja (Hina) - Hrvatski sportaši vraćaju se iz Moskve s I. svjetskih igara mladih sa 5 osvojenih medalja, no prava vrijednost je činjenica da su čak 4 izborene u atletici - "kraljici sportova". Prije puta u Moskvu, šef hrvatske misije Matija Ljubek nadao se jednoj medalji. Ispalo je 5 puta više i visoko 23. mjesto Hrvatske na ljestvici odličja, na kojoj su zastupljene tek 64 od ukupno 137 zemalja sudionica. Za usporedbu, Amerikanci su osvojili tek jedno odličje više od nas, a domaćini Rusi čak 120, s tim da su u momčadskim sportovima izgubili tek zlato u košarci od Amerikanaca. Nastupi atletičara i plivača u Moskvi pokazuju dosad nezabilježen trend u hrvatskom sportu budući da smo u pojedinačnim sportovima pružili i osvojili daleko više od tradicionalno uspješnih momčadskih natjecanja. Srebrna odličja Vere Begić u disku, Ljiljane Ćulibrk na 1500 metara te Katarine Perošević, Suzane Rubin, Petre Karanikić i Rie Rukavine u štafeti 4 x 100 metara, kao i bronca Luke Aračića u skoku u dalj, zavrijedili su pozornost jer su osvojeni u najjačoj mogućoj konkurenciji u uzrastu do 18 godina. Ipak, poticaj iz Moskve neće značiti ništa ako se talentiranoj generaciji ne omogući više od dva međunarodna natjecanja godišnje i barem pristojni uvjeti za rad, jer ti mladići i djevojke zaslužuju najbolje, a dobivaju mrvice kojima dolaze do medalja. Gotovo je ista situacija s plivačima koji su u konkurenciji 500 natjecatelja imali 4 velika i 5 malih finala, 3 juniorska državna rekorda, te jedan apsolutni Splićanina Vanje Rogulja na 100 prsno. Rogulja je tek 11 stotinki sekunde u finalu dijelilo od odličja, a 12-godišnja Mirna Jukić najmlađa je plivačica koja je plivala u finalu ovih igara, oborivši pritom osobni i kadetski rekord na 200 prsno. Dvije plivačice i 6 plivača su barem po jednom išli brže od osobnih rekorda, pokazavši da su generacija koja će uspješno naslijediti Miloševića, Karla i ostale. Rukometaši su spasili čast ekipnih sportova s broncom, ali su zaslužili još jednu za zajedništvo i uzorno ponašanje dostojno pravih sportaša. Treće mjesto je realnost, zlatni Rusi su klasa za sebe, dok su Španjolci ipak trenutno za nijansu bolji od naših rukometaša. Košarkaši su bili u središtu pozornosti i zbog bojenja kose u žuto, i tučnjave s američkim sportašima u Olimpijskom selu, a i zbog ozljeda članova prve petorke. Konačno šesto mjesto nije se moglo izbjeći budući da ih je raspored odveo na najjače - Amerikance u skupini i Ruse u četvrtfinalu. Odbojkašice i odbojkaši su praktički bez treninga stigli u Moskvu i od njih se ništa nije ni očekivalo, kao ni od judaša, gimnastičara Markovića, ritmičarki, hrvača i stolnotenisača - koji su prerano naišli na suverene Azijate. Hrvatska bi gotovo sigurno imala još jednu medalju da se tenisačica Danira Penić nije ozljedila na neravnom terenu sa umjetnom travom, koja valjda još postoji samo u Rusiji. No, u 10-milijunskoj Moskvi događale su se i neobičnije stvari. Rusi znaju organizirati ovako velike igre sa milijun posjetitelja i kvalitetnim borilištima, ali su istodobno uvjeti rada za novinare bili nesnošljivi. Rezultate se najčešće moglo dobiti slijedeći dan, do kompjutora i telefona se nije moglo jer je na njima cijeli dan "visio" ruski pomladak - novinari od 10 do 15 godina, ne radnog staža, već starosti. Pa ipak, predsjednik MOO-a Juan Antonio Samaranch, oduševljen uspjehom igara, najavio je i sljedeće za 4 godine, možda i sa statusom mini-olimpijskih igara. Mnogi bi se okladili da će prvi čovjek ovog natjecanja, moskovski gradonačelnik Jurij Lužkov, ponovo kandidirati glavni grad Rusije, koji je 7.500 mladih sportaša dočekao spremnom, posve čistih ulica i s idejom mira i prijateljstva. (Hina) rš iv 191942 MET jul 98