US IHT 15. VII. CIPAR

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 15. VII. 1998. Cipar: razlozi za zajedničko vladanje Grčke i Turske "Otvoreni dolazak grčkih i turskih ratnih zrakoplova na Cipar privukao je pozornost novinara. Na sreću, zrakoplovi su se nalazili na različitim krajevima otoka. Treba se nadati da će diplomati i svjetsko javno mnijenje postati svjesni opasnosti, prije nego što ona dosegne razmjere Bosne ili Kosova", piše umirovljeni izraelski veleposlanik Michael Elizur. "Potreban je posve nov pristup, usmjeren prema budućnosti. Hrabro vraćanje na temeljna pitanja moglo bi donijeti plodove - enosis (grč. jedinstvo; naziv pokreta za oslobođenje Cipra i njegovo ujedinjenje s Grčkom, op. prev.) zajedno s tursko-grčkim suvlasništvom nad Ciprom, i turski ulazak u EU. Britanskom povlačenju s Cipra prethodile su godine mjesnih (i grčkih) pozivanja na enosis. Grci na Cipru osjećaju duboku težnju da se priključe Grčkoj, svojoj prirodnoj i povijesnoj domovini. Glavni razlog zbog kojega je njihov pokret 1960. primoran na prihvaćanje odvojene neovisnosti, bio je sovjetski prigovor proširivanju NATO-a na Cipar. Strahovi turskih Ciprana, koje Turska snažno podupire, također su igrali ulogu. Oni su ojačali nakon plana nadbiskupa Makariosa godine 1963. da promijeni ustav, što je Tursku na posljetku odvelo u vojnu intervenciju 1974. Odnosi između Turske i Grčke i dalje su napeti. Turski odnosi s Europom također su napeti, a tu je presudno pitanje Cipra. Dugotrajna nazočnost UN-a na otoku nije približila sukobljene strane rješavanju problema. U smislu svih tih međusobno povezanih problema, povratak izvornim točkama udaljavanja obećaje više od pukog hrvanja s mrtvim točkama, nakupljenim u toliko godina napetosti i sukoba. Sovjetski Savez više ne postoji. Grčka je član EU. Turska želi članstvo u EU i zaslužuje da u tome bude poduprta kako bi ohrabrila rast demokratskih, svjetovnih, umjerenih i modernih snaga te važne države. Bez dramatične promjene situacije, turski Ciprani vjerojatno neće odbaciti svoju nepovjerljivost prema grčkim susjedima. Turska će se smatrati prisiljenom da svoje vojnike drži u sjevernom dijelu Cipra, iako se taj čin (koji mnogi smatraju kršenjem međunarodnog prava) Turskoj zamjera, s obzirom na njezinu želju za priključenjem EU. Pristup grčkih Ciprana u EU uz zanemarivanje drugih sastavnih dijelova, kontraproduktivan je i provokativan. S obzirom na sve nekompatibilnosti, zašto ne oživiti, mutatis mutandis (s nužnim izmjenama, op. prev.), izvorni san o enosis i učiniti ga središnjom točkom pokušaja orijentiranih na budućnost? Uz aktivnu potporu međunarodne zajednice, temeljne vitalne težnje svih strana mogu biti zadovoljene: ponovno ujedinjenje s Grčkom za Grke s Cipra i slično udruženje turskih Ciprana s Turskom. Otok Cipar bio bi pod zajedničkim suverenitetom Grčke i Turske. Jedinstvena država pokazala se nemogućom; savez ne bi mogao biti postignut u granicama otoka. Širi sklop pokazao bi se prikladnijim od odvojene, neželjene neovisnosti republike Ciprana, nesposobne za postizanje mirnih odnosa sa svojim turskim zemljacima i s Turskom. Kad i Grčka i Turska budu članice EU, one će u svakom slučaju dijeliti sve više političkih i gospodarskih obilježja, prava i dužnosti. U tom zajedničkom okviru zajedničke budućnosti, duboki antagonizmi i veoma stvarne razlike između dviju zajednica na Cipru bili bi u potpunosti uzeti u obzir i ublaženi. Primjerice, škole i druge ustanove koje su važne za nacionalni i kulturni karakter Grka na Cipru došle bi pod jurisdikciju vlasti u Ateni, dok bi se mjesni Turci osjećali sigurnim pod turskim kišobranom. No zajednice bi mogle bolje surađivati na brojnim zajedničkim pitanjima koja ne utječu na njihove identitete, poput cesta, telekomunikacija, turizma i mnogo toga drugog. Kroz neko vrijeme Cipar bi mogao postati modelom za amelioraciju etničkih i međunarodnih sukoba. NATO bi se mogao koristiti britanskim bazama kad one dođu pod sudsku vlast dvije zemlje članice NATO-a. Britanija bi zasigurno pozdravila smanjenje svojih dužnosti u tom kutu svijeta. UN bi također bio zadovoljan da napusti svoje nezahvalne dužnosti. Drugi susjedi Cipra, poput Sirije i Izraela, imali bi koristi od uklanjanja izvora napetosti u tom području. (...)" 162345 MET jul 98