US WASH. POST 14. VII. ZIDANE

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 14. VII. 1998. Uspon Zidanea, pad Ronalda i mjesec za sjećanje "Naslov u 'Le Figarou' govorio je: 'Sretni što smo Francuzi'. Prvi put nakon dugoga razdoblja nogomet je u Francuskoj značio jednako mnogo kao u drugim europskim zemljama. Europsko prvenstvo prije 14 godina bio je jedini međunarodni nogometni naslov koji su Francuzi ikad osvojili, sve do nedjelje navečer kad su pobijedili na Svjetskom prvenstvu. Oni se sad osjećaju kao da je čitav svijet njihov", piše William Gildea. "Ovo svjetsko prvenstvo opet je potvrdilo prednosti položaja zemlje domaćina, kao i to koliko je nekoj južnoameričkoj momčadi teško pobijediti u Europi. Šest domaćina osvojilo je 16 svjetskih prvenstava, no od 1958. (kad su Brazilci pobijedili u Švedskoj) nijedna južnoamerička zemlja nije pobijedila u Europi. (...) Zidane je u nedjelju navečer postao igrač ovog natjecanja i miljenik ljudi. Kao sin alžirskih doseljenika, Zidane je srce momčadi koje zrcali različitost francuskog stanovništva. U momčadi su i igrači s korijenima u Južnom Pacifiku, području Baska, zapadnoj Africi i Karibima. Dok je Zidane (26) stvarao povijest, brazilski Ronaldo (21) nije uspio opravdati svoju veličanstvenu reputaciju. Rijetko je bio nalik na sebe, iako je bilo iznimaka kad bi pobijedio nepopustljivu obranu. (...) No protiv Francuske (bilo da su za to krivi njegovi brojni problemi s nogom ili nervoza u želucu zbog hrane ili živaca), Ronaldo je izgledao kao da mu pritisak nošenja brazilskog žutog dresa teško pada. Otkrilo se da Brazil ima osrednju obranu u usporedbi s drugim momčadima koje su igrale na Svjetskom prvenstvu, previše igrača izvan igre i nedostatak volje da prevlada teškoće bez najboljeg igrača koji igra najbolje što može. Brazil je također trebao Romaria, zvijezdu Svjetskog prvenstva 1994., koji je ispao iz reprezentacije zbog ozljede. Kako su igrači i navijači bivali sve umorniji, ovo prvenstvo pokazalo je potrebu da se natjecanje skrati na manje od mjesec i nešto dana. Također je potrebno više dosljednosti u suđenju i napadanje prakse da igrači glume ozljede; bolje rješenje za završavanje neriješenih utakmica od jedanaesteraca i veći medijski pristup športašima. (...) Hrvat Davor Šuker, koji je osvojio naslov najboljeg strijelca sa šest zabijenih golova, objasnio je opušteno držanje svoje momčadi, koja je na svom prvom svjetskom prvenstvu osvojila treće mjesto: 'Nakon svega što smo izdržali na našim ulicama i u našim selima, čega se imamo bojati na športskom polju?' Huligani su i dalje bili obeshrabrujuća tamna strana velikog nogometa. Njihova nazočnost rezultirala je smrću jednog čovjeka te pretučenim francuskim policajcem koji se i dalje nalazi u komi i ima nebrojene ozljede. Gradovi su drhtali pred hordama iz Engleske i Njemačke. Moja najdraža sjećanja na Francusku 1998. uključuju: spavajuće mačke Marseillea i mirne pse Pariza, brze vlakove i brze vozače, croissant, zvuke 'La Marseillaise', Ronaldovu djevojku Susanu Werner koja maše brazilskom zastavom na polufinalima, trube i oslikana lica. (...) Au revoir, Francuska." 150214 MET jul 98