13. VII. LIBERATION - NOGOMET I NACIONALNA FRONTA

FRANCUSKA LIBERATION 13. VII. 1998. Le Pen: "Svjetsko prvenstvo je mali dio povijesti" "Lionel Jospin se ponaša kao trener-igrač, Jacques Chirac sanja o sebi kao vrataru, a Jean-Marie Le Pen, kao i uvijek, još je gori od njih. To što je francuska momčad zablistala na Svjetskom prvenstvu, treba zahvaliti Nacionalnoj fronti! Veseleći se potpori naroda francuskoj reprezentaciji, vođa krajnje desnice izjavio je u subotu, na javnom skupu u mjestu Camargue: 'To je pobjeda francuske nogometne reprezentacije, ali ja to smatram i pobjedom Nacionalne fronte, koja joj je stvorila uvjete za pobjedu'. Kad bi se njemu moglo vjerovati, onda je i činjenica da igrači pjevaju Marseljezu najbolji dokaz 'određene lepenizacije duhova'. 'Sukobljavanje državnih reprezentacija, praćeno medijima, ima određene karakteristike sukoba između država. A tko tu može biti zadovoljniji od nas?', dodao je Le Pen, pažljivo pazeći da ne kritizira višebojni rasni sastav francuske reprezentacije. 'Nacionalna fronta je oduvijek priznavala da francuski državljani mogu potjecati od različitih rasa i da mogu biti pripadnici različitih vjera. Važno je samo da zajednički vole domovinu i da joj žele služiti'. A prije samo dvije godine, predsjednik Nacionalne fronte govorio je upravo suprotno. Za vrijeme odlučivanja o uvođenju eura, u svibnju 1996. godine, protivio se 'dovođenju igrača iz inozemstva i nazivanju toga francuskom reprezentacijom'. Dodajući da bi se te igrače moglo 'nazvati nekim drugim imenom', zaključio je: 'Nikada nisam vjerovao da bi ta gospoda mogla predstavljati Francusku!'. A treba reći da je tada francuska reprezentacija igrala loše i gubila. Iako nisu samo demagozi oni koji mijenjaju mišljenje, ovo je i prava prigoda za takav zaokret. Riječ je o tradicionalnom sastanku glasača Nacionalne fronte departmana Bouches-du-Rhone. A taj se godišnji skup naziva "Fete des Tricolores". I nema veze što ti 'Tricolores' nisu imali mnogo zajedničkoga sa Zidaneom, Thuramom i ostalim Desaillyima. Tamo su bili uglavnom Le Penovi pristaše obrijanih glava, s velikim tetoviranim bicepsima, i nosili su majice s natpisom 'Militants blancs' (Bijeli borci). A na štandu jedne nacionalističke izdavačke kuće nalazila su se djela u kojima se hvale podvizi Edouarda Drumonta, autora 'Židovske Francuske', i komentari pristaša iz Vitrollesa koji raspravljaju o izboru francuskog izbornika Jacqueta: 'Stavio je jednog Alžirca da zadovolji Arape, jednoga s Nove Kaledonije koji čak ni ne želi pjevati Marseljezu i crnce kako bi ugodio onima s Antila. Pa to uopće nije francuska reprezentacija!' Nastojeći ne odskakati, Le Pen je zatim pokušao sve 'relativizirati' govoreći o Svjetskom prvenstvu kao o 'maloj sličici povijesti ratovanja koju narodi vode na športskom polju'. I izazvao smijeh pametnijeg dijela publike. A nekoliko minuta kasnije uslijedio je i kiseli osmijeh samog Le Pena. Na poziv da iziđe na pozornicu i održi govor, neki zastupnik Miep-a, mađarske protusemitske stranke, smatrao je da će biti dobro da Le Penu, mjesec dana unaprijed, zaželi 'sretan 69. rođendan!'. 'Čestitka koja me pogodila', priznao je Le Pen. A odmah iza njega, na pozornici, na Megretovom je licu osvanuo osmijeh", piše Renaud Dely. 140049 MET jul 98