10. VII. FRANCUSKI LIBERATION - O NOGOMETU I POLITICI

FRANCUSKA LIBERATION 10. VII. 1998. Naprijed, Francuska! "U ovoj državi Svjetsko prvenstvo izaziva mnogo čuvstava, a i mnogo žena ga prati. Mnogo je politike i kazališta u svemu tome, a pričaju se i mnoge priče koje nemaju baš nikakve veze s nogometom. S tolikom se radošću na ulice iznose naše zastave (osobito među ljevičarima, naviklim glupo razmišljati kao da je to zastava desnice, pa čak i krajnje desnice). Na kraju krajeva, sada pričaju i ljudi koji inače nikada ne razgovaraju - na semaforima, na radnom mjestu, na ulici... S pravom se pitamo što se to događa. (...) Sva djeca naše države sada otkrivaju, a osobito protuhe, da zbog dva crvena kartona treba izići na ulicu i hodati na čelu povorke. A Zidaneova nehotična pogreška bila je korisnija za dobar odgoj u nekim gradovima nego brojne izjave posvećene toj temi. Nije li normalno da smo pobijedili Hrvatsku čiji polufašistički Predsjednik nije smislio ništa pametnijeg od toga da svojeg izbornika imenuje generalom, brkajući na taj način pravi i umjetni rat? A da i ne pričamo o svim tim djevojkama koje nam sada govore o ljepoti igrača, o njihovoj inteligenciji i načinu igre. I o francuskoj pomiješanoj momčadi, koja sama po sebi najbolje govori tko su današnji Francuzi, i to da su upravo oni današnja Francuska. I užitak svakog građanina kad čuje da su i premijer i Predsjednik strastveni navijači. Tu ima nečega što bi se moglo nazvati strast prema Francuskoj. Ova država proživljava krizu identiteta, globalizaciju gospodarstva, odsutnost osjećaja građanske dužnosti u njezinim predgrađima, neriješene račune iz razdoblja vlade u Vichyu i podsjećanje na kolonijalne ratove, a sve to izaziva ono što je Julia Kristeva nazvala nacionalnom depresijom. Zahvaljujući ovom Svjetskom prvenstvu, Francuzi na licima igrača svoje reprezentacije otkrivaju što su to oni postali - država mješanaca, i vide da to dobro funkcionira, da se oni mogu međusobno voljeti i da mogu pobjeđivati. Otkrivaju da su i tjelesnim izgledom postali dio svijeta, u okviru svoje Francuske. I imaju osjećaj da izlaze iz depresije. Zato svi prate Svjetsko prvenstvo, osobito žene, i zato su prestala politički ispravna protunogometna podrugivanja. Le Pen šuti jer nacija je iznad boje igrača. To je početak njegova poraza u glavama ljudi, a svi znamo da do toga najprije mora doći u nečijim glavama. I sada, prigodom održavanja Svjetskog prvenstva, koje je postalo festival političkog kazališta na svjetskoj razini, u Francuskoj smo svjedoci prvog uzmicanja krajnje desnice", piše Roland Castro. 140048 MET jul 98