US WASH. POST 12. VII. RUSIJA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 12. VII. 1998. Ako rubalj potone, moglo bi i cijelo područje Anders Aslund, viši suradnik u organizaciji za međunarodni mir Carnegie, piše da se Rusija nalazi u financijskoj krizi te da središnja banka Rusije svakog dana gubi nekoliko stotina milijuna dolara pričuva u čvrstoj valuti. "(...) Sve je više bojazni da će rubalj podlegnuti, što bi moglo imati katastrofalne posljedice. Nehotična devalvacija uništila bi preostalo povjerenje u valutu, a uspaničene fizičke i pravne osobe u Rusiji navela bi da prodaju rublje za dolare, čime bi se vrijednost rublje još više smanjila. Zbog nespremnosti na čuvanje deprecionirane valute, ubrzano bi se povećala potrošnja, a inflacija bi porasla. Trošak servisiranja inozemnog duga također bi se povećao. S velikim dugovima u čvrstoj valuti, ruske su banke previše izložene, pa bi tako čak i ograničena devalvacija većinu velikih banaka odvela u bankrot. Bugarska se prije dvije godine suočila sa sličnom katastrofom. Njezin proračunski manjak bio je pretjeran, vlada nije uspijevala servisirati državni dug, većina velikih banaka je propala. U jednoj godini bugarska je valuta pala na samo 2% svoje prijašnje vrijednosti. Inflacija je 1997. narasla za 600%, a BDP je pao za oko 10% kako 1996. tako i 1997. Osiromašeni ljudi izišli su na ulice i izazvali prijevremene izbore. Postkomunistička vlada koja je Bugarsku odvela u velike nevolje zbačena je. Vlast je preuzela vlada spremna na liberalnu reformu. Sadašnja ekonomska politika Rusije bolja je nego što je bila politika Bugarske, no ako se rubalj uruši, vjerojatno će doći do širenja panike, gospodarskog rasula i patnje. Moguća je devalvacija od 80% do 90%. Inflacija bi se tad mjerila u troznamenkastim brojevima, a output bi se smanjio. Politički, prevladale bi populističke i nacionalističke snage, jer bi ljudi tražili da se krivci kazne. No kriza se ne bi zaustavila u Rusiji. Ukrajina, koja se suočava sa sličnim problemima, tako je prisno vezana uz Rusiju da bi veoma brzo bila prisiljena devalvirati vlastitu valutu. Usprkos boljoj ekonomskoj politici, Kazahstan i neke druge bivše sovjetske države vjerojatno bi slijedile taj put. Velik dio bivšega Sovjetskog Saveza mogao bi postati dijelom tog gospodarskog nereda koji bi izazvao politički i društveni kaos. Ponegdje bi reformisti mogli doći na vlast, kao što je to bio slučaj u Bugarskoj, no ruski reformisti najvjerojatnije bi bili proglašeni krivcima za kaos. Skoro bi svi građani bili pogođeni devalvacijom, osim ruskih tajkuna koji nadziru velike tvrtke koje proizvode naftu, plin i metale. Te bi tvrtke imale koristi od toga što bi prihodi i ostali troškovi domaće proizvodnje opali, jer dobar dio svog outputa izvoze. Sa svojim zaradama, tajkuni bi imali priliku pokupovati jeftin imetak Rusije i drugih zemalja pogođenim kaosom. Nije čudo da nekoliko ruskih naftnih i plinskih tajkuna traži devalvaciju. Primjerice, Nezavisimaja Gazeta, novine čiji je vlasnik tajkun Boris Berezovski, zahtijevaju devalvaciju i pozivaju na smjenjivanje predsjednika Jeljcina, njegove vlade i predsjednika središnje banke Sergeja Dubinina. Novine predlažu da bivši premijer Viktor Černomirdin zamijeni Jeljcina. Černomirdin se nikad nije suprotstavio interesima velikih poslovnih ljudi, barem ne Berezovskijevim interesima. Berezovski i neki drugi ruski tajkuni nisu prijatelji slobodnog tržišta niti otvorenog društva. Što se vanjske politike tiče, njegove novine i televizijske postaje žestoko su antiameričke. Bila bi tragedija da Berezovski i njegova vrsta pobijede, budući da bi njihova Rusija nalikovala Miloševićevoj Srbiji ili Lukašenkovoj Bjelorusiji: korumpirana, šovinistička, antizapadna, izolacionistička i ne previše demokratska. Stoga se rasprava o devalvaciji u Rusiji tiče budućnosti demokracije, tržišnog gospodarstva, vladavine zakona i otvorenog društva u čitavom području. Zato bi MMF, Svjetska banka i Zapad trebali učiniti sve što mogu da Rusiji pomognu izvući se iz ove neprilike. No nikakva međunarodna potpora ne može biti djelotvorna, ako si ruska vlada sama ne pomogne stavljanjem proračunskog manjka pod nadzor i potkresavanjem bezakonja svojih birokrata i velikih biznismena. (...) Vanjski svijet može pomoći samo ograničeno, no takva pomoć ipak može biti presudna za rusku budućnost. Vremena nema na pretek, i čim se više vremena potroši na pripremanje paketa financijske pomoći, to će više financiranja biti potrebno da se Rusija spasi. Mnogi tvrde da je rubalj uvelike precijenjen, no postoje znakovi njegove skrivene snage. U svakoj od posljednje četiri godine Rusija je imala znatan trgovinski višak - oko 20 milijarda dolara. Pad cijena glavne izvozne robe Rusije (nafte i metala) smanjit će njezin ovogodišnji višak, no on će i dalje ostati znatan. (...) Zbog pada izvoznih cijena, Rusija bi ove godine mogla imati manjak tekućeg računa od 2% do 3% svog BDP-a, što nije razlog za zabrinutost. Cjenovna inflacija pala je na 7,5% godišnje, a ukupni vladin dug može se podnijeti (oko 45% BDP-a, što je skromno u usporedbi sa zapadnom Europom). No kratkoročni dug u mjenicama iznosi oko 70 milijarda dolara, što je neposredan razlog za zabrinutost zbog iznimno visokih kamata koje odražavaju opadajuće povjerenje ulagača u Rusiju. Dvije trećine tih mjenica drže ruske državne banke, koje će ih i zadržati. Problem je 25 milijarda dolara u mjenicama koje se nalaze u vlasništvu opreznih ruskih komercijalnih banaka i stranih ulagača. Da obnovi povjerenje, mnogi ekonomisti predlažu da Rusija dobije stabilizacijski kredit od 10 do 15 milijarda dolara da ponovno popuni međunarodne pričuve na razinu od 20 do 25 milijarda dolara. Ukratko, tri su moguća izvora financiranja: MMF, Svjetska banka i euroobveznice. (...) No Rusija mora ispraviti i veliki proračunski manjak. Godine 1996. i 1997. ona je učvrstila vladin proračunski manjak od kojih 8% BDP- a. Ove godine vlada je poduzela junačka smanjenja proračuna, no grijesi otaca padaju na sinove i savezni manjak teško se može smanjiti na manje od 5% BDP-a, zbog velikih troškova servisiranja duga. Za sljedeću godinu, međutim, ruska vlada i MMF složili su se da se manjak treba smanjiti na maksimum od 2,5% BDP-a. S paketom koji bi uredili MMF i Svjetska banka, Rusija bi u sljedećih šest mjeseci mogla povećati broj privatnih ulaganja. Sadašnja je kriza dobar razlog za ubrzavanje privatizacije. Velik broj stranih ulaganja mogao bi se dogoditi u industrijama poput prerade hrane i proizvodnje auta, koje cvjetaju. Rusija je 1997. primila 6 milijarda dolara izravnih stranih ulaganja, a to je bio tek početak; njezino financijsko tržište moglo bi opet privući znatna ulaganja. Uzroci ruske krize nisu samo financijski. Prošle godine, većina stranih ulagača bila je prestrašena zloporabama manjinskih dioničara kako u malim, tako i u velikim tvrtkama. Nekoliko velikih ruskih poslovnih ljudi nezakonito je ruske i inozemne manjinske dioničare lišilo njihova vlasništva u dioničarskim društvima. Do dana današnjeg, ruska vlada nije bila u stanju zaustaviti tu krađu. Sve dok ruska država ne pokaže sposobnost da obrani privatno vlasništvo, malo će se ljudi usuditi ulagati u Rusiju." 130219 MET jul 98