UK -FINANCIAL TIMES 7. VII. PRITISCI

VELIKA BRITANIJA THE FINANCIAL TIMES 7. VII. 1998. Hrvatska: samo batine, bez mrkava "Tijekom prošlih šest mjeseci činilo se da Hrvatska namjerno zanemaruje plan međunarodne zajednice s ciljem njezina približavanja integracijama u EU i NATO", piše Kevin Done. "Dok je promatrala kako njezini susjedi iz srednje Europe, Mađarska i Slovenija, kao i druge bivše komunističke zemlje, poput Poljske, Republike Češke i Estonije počinju službene pregovore za priključivanje EU, Hrvatska je ostala izolirana iz procesa, baveći se posljedicama rata i nastojanjem međunarodne zajednice da u susjednoj Bosni i Hercegovini osigura trajni mir. Koliko god negodovanja to u Zagrebu izazivalo, Hrvatska je u posljednje dvije godine podvrgnuta orkestriranoj politici mrkve i batine EU i Sjedinjenih Država. Cijena za postizanje prisnijih veza s NATO-om i EU jest pokazivanje jasne, dugoročne predanosti Daytonskom mirovnom sporazumu u Bosni i Hercegovini, etničkoj pomirbi i reintegraciji izbjeglica te demokratskim reformama. Donedavna su hrvatska postignuća u tom smislu predstavljala depresivno štivo u Washingtonu i drugim zapadnim glavnim gradovima. Daleko od poduzimanja koraka koji vode članstvu u Partnerstvu za mir ili pristup fondovima Phare programa pomoći za prijelazne zemlje istočne Europe, činilo se da Hrvatska ide korak unatrag. Krajem travnja EU je, frustrirana nedostatkom napretka, počela prijetiti povlačenjem trgovinskih povlastica, koji su Hrvatskoj omogućavali bescarinski pristup tržištima EU za mnogo njezinih izvoznih proizvoda. U posljednjem izvješću o Hrvatskoj prije dva mjeseca, Europsko povjerenstvo je zaključilo da je bilo 'mnogo izjava o hrvatskoj predanosti europskim normama i ciljevima, napretku u povratku izbjeglica i spremnosti da se prihvate građani svih nacionalnosti, provedbi Daytona, demokratskim reformama i pomirbi. U praksi, međutim, postignuto se ne podudara s preuzetim obvezama. Potrebno je veće poštivanje temeljnih ljudskih prava i prava manjina, kao i odlučnost da se provedu demokratski procesi.' No posljednji dani dobrim su dijelom označili prekretnicu jer je Hrvatski sabor odobrio sveobuhvatni program povratka i prihvaćanja izbjeglica i raseljenih osoba. Riječ je o ljudima koji su svoje domove napustili za vrijeme četverogodišnjega rata koji je počeo nakon raspada Jugoslavije 1991. Ako se program provede, to bi mogao biti početak znatnoga poboljšanja odnosa Zagreba i međunarodne zajednice. Britanski ministar vanjskih poslova Robin Cook pozdravio je plan, ali je naglasio da je 'brza i potpuna provedba' programa presudna kako bi EU 'razmotrio načine na koje može ojačati odnose s Hrvatskom'. Ne bude li zastoja u provedbi programa, Hrvatska ima otvoren put za dobivanje pristupa u Phare, a vjerojatno i pregovore o trgovini i suradnji s EU. I jedno i drugo zamrznuto je 1995., kao odgovor na okrutno etničko čišćenje i spaljivanje sela. U toj akciji oslobođeno je područje krajine koje su prethodne četiri godine držali pobunjenički Srbi, no ona je vodila tome da su deseci tisuća hrvatskih Srba bili prisiljeni napustiti svoje domove. Prema njemačkom ministru vanjskih poslova Klausu Kinkelu, Hrvatska je programom reintegracije poduzela odlučujući korak prema EU. Prošli su se tjedan europski ministri vanjskih poslova složili da će EU najesen sudjelovati na konferenciji o obnovi i razvoju u Hrvatskoj. Pitanje reintegracije izbjeglica jedno je od najbolnijih ostavština raspada Jugoslavije i rata između Hrvatske i Srbije, koji je izazvao velika kretanja stanovništva. Riječ je o iznimno osjetljivom pitanju za nacionalističku vladu predsjednika Franje Tuđmana i njegovu vladajuću Hrvatsku demokratsku zajednicu, koja se krajem sljedeće godine suočava s izborima. Prema nedavnom izvješću OESS-a, čak je 200.000 Srba napustilo zemlju između 1991. i 1995. Za operacije Oluja 1995. oko 190.000 ljudi, uglavnom hrvatskih Srba, napustilo je Hrvatsku i otišlo uglavnom u Srbiju i republiku srpsku u Bosni i Hercegovini. Prethodno je oko 80.000 Hrvata raseljeno iz hrvatskog Podunavlja u istočnoj Slavoniji, kad su nakon hrvatskog proglašenja neovisnosti područje preuzeli pobunjenički Srbi poduprti jugoslavenskom vojskom. Za mladu neovisnu državu, povratak Podunavlja koje je prethodno bilo pod nadzorom UN-a označio je prekretnicu. Tako je Zagreb u siječnju na posljetku dobio pun suverenitet u području. Prije više od šest godina, gotovo trećinu tog područja držali su pobunjenički Srbi. I dok se postigao napredak u pitanju reintegracije izbjeglica, na programu međunarodne zajednice nalaze se druga osjetljiva pitanja, od poziva na unutrašnje demokratske reforme (uključujući i promjene izbornog zakona i veće medijske slobode) do očekivanja da Zagreb prihvati konstruktivniji pristup jačanju mirovnog procesa u Bosni i Hercegovini. (...)" Novinar spominje Josipa Paru, hrvatskog pomoćnika ministra vanjskih poslova: "On tvrdi da je hrvatski potez slanja optuženika za ratne zločine u Haag bio čin udovoljavanja zahtjevima međunarodne zajednice, 'no dobili smo samo zahvalnost, a ne ulazak u Fahre... EU takvu politiku primjenjuje sedam godina, no još nismo vidjeli nikakvih mrkava. Ako se ovo nastavi, javno mnijenje izgubit će svaki interes za proces reintegracije. Nešto bi se trebalo ponuditi za ono što smo već učinili.' Najneposredniji hrvatski ciljevi za smanjenje njezine izolacije jesu članstvo u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji i CEFTI. Frustrirana s EU, ona mnogo ulaže u razvijanje trgovinskih odnosa s zemljama poput Rusije, Kine i Ukrajine. Unatoč takvoj političkoj nesigurnosti koja još uvijek muči Hrvatsku, ona ne žuri nagomilati strana ulaganja poput drugih zemalja u prijelazu istočne Europe, ali je počela graditi gospodarske temelje. Hrvatski program makroekonomske stabilizacije jedan je od najsnažnijih programa stabilizacije zemalja tog područja. Ona regulira svoj inozemni dug (ostavštinu sloma Jugoslavije) te je uspješno ušla na međunarodna tržišta kapitala. Godine rata ostavile su težak teret obnove. Zagreb sporo rješava bolno restrukturiranje svojih gubitaških državnih industrija i ispravljanje zloporaba prvog vala privatizacije. U sljedeće dvije godine planira se provođenje važnih inicijativa, uključujući i privatizaciju državnih banaka, telekomunikacija i naftne industrije. 'Europa je naša sudbina, no pred nama je dug put', kaže Hrvoje Šarinić, predstojnik Ureda predsjednika Tuđmana. 'Umjesto da nas ucjenjuje, međunarodna zajednica trebala bi nas smatrati čimbenikom stabilnosti te se prema Hrvatskoj ponašati kao partner, i ne koristiti uvijek mrkvu i batinu.'" 090133 MET jul 98