SARAJEVO, 8. srpnja (Hina) - Bosna i Hercegovina, u usporedbi sa zemljama iz njezina okružja, uopće ne stoji loše kada je riječ o priljevu inozemnog kapitala, no ozbiljnija ulaganja investitora iz inozemstva mogu se očekivati tek
nakon završetka procesa privatizacije i nakon što u toj zemlji bude stvoren institucionalni okvir koji će takva ulaganja poticati i štititi, ocijenio je u razgovoru s novinarima u Sarajevu Lajos Bokros, direktora Svjetske banke za područje središnje i istočne Europe te središnje Azije.
SARAJEVO, 8. srpnja (Hina) - Bosna i Hercegovina, u usporedbi sa
zemljama iz njezina okružja, uopće ne stoji loše kada je riječ o
priljevu inozemnog kapitala, no ozbiljnija ulaganja investitora iz
inozemstva mogu se očekivati tek nakon završetka procesa
privatizacije i nakon što u toj zemlji bude stvoren institucionalni
okvir koji će takva ulaganja poticati i štititi, ocijenio je u
razgovoru s novinarima u Sarajevu Lajos Bokros, direktora Svjetske
banke za područje središnje i istočne Europe te središnje
Azije.#L#
Europsko područje koje u Svjetskoj banci "pokriva" odjel na čijem
je čelu Bokros, istaknuti bankovni stručnjak i dugogodišnji
mađarski ministar financija, u vrijeme kada je ta zemlja postigla
najznačajnije rezultate u privatizaciji i preustroju
gospodarstva, čini 27 zemalja i u sve njih ta novčarska institucija
pokušava dovesti inozemne investitore.
Po Bokrosevim riječima, cijelo je to područje prepuno različitih
iskustava iz kojih opet investitori sami izvlače svoje zaključke.
"Dovoljno je kao primjere navesti Rusiju i Poljsku", kaže taj
dužnosnik Svjetske banke.
On ističe kako je Rusija, bez obzira na goleme potencijale
tamošnjeg tržišta, vjerojatno jedna od posljednjih država u
"njegovoj" regiji u koju bi inozemni investitori danas željeli
uložiti svoj novac.
"Ta zemlja već deset godina nema nikakav gospodarski rast, ima
goleme probleme na makroekonomskoj razini, a državna je Duma
nedavno izglasovala i zakon protiv inozemnih investicija. Tko bi u
takvu zemlju uopće želio ulagati", kaže Bokros.
Potpuno je drukčiji primjer Poljske koja već pet godina ima
godišnju stopu gospodarskog rasta između pet i sedam posto i koja je
stvorila takve zakonske okvire da se inozemni investitori utrkuju
tko će prije ugovoriti kakav posao i uložiti novce u Varšavi.
"Azijska financijska kriza naučila je investitore kako trebaju
praviti razliku među zemljama u tranziciji pri čemu odlučujući
utjecaj, uz tržišne potencijale, imaju makroekonomska i
mikroekonomska stabilnost", ističe Bokros.
On procjenjuje kako će u "bosanskom" slučaju političi rizik još
zadugo biti smetnjom priljevu kapitala u količini u kojoj je on
uistinu nužan da bi gospodarstvo te zemlje oživjelo.
"Nije bitno što netko od nas kao pojedinac pa čak i neka institucija
o tome misli. Tržišni zakoni bez našeg utjecaja određuju postoji li
takav rizik ili ne", kaže Bokros.
Svjetska banka zajedno s vlastima u BiH sada radi na stvaranju
ostalih pretpostavki za gospodarski oporavak te zemlje, a prva je
zadaća na tom putu privatizacija koja je u Federaciji i formalno
počela prije dva dana.
Bokros procjenjuje kako je prioritet u tom poslu raščišćavanje
stanja u bankarstvu.
Po podacima federalne Agencije za bankarstvo, u tom dijelu BiH sada
postoji nekih 40 do 50 banaka, među njima je 17 državnih, a od njih
je sedam tzv. velikih banaka.
"Sve one skupa u ovom trenutku ne raspolažu kapitalom većim od 450
milijuna maraka", kaže Sead Kreso, nekadašnji ministar financija
BiH, a sada direktor Banke za obnovu i razvoj BiH (BOR).
Po njegovim riječima, sve te banke zapravo su samo neka vrsta
financijskog servisa u novčanim transakcijama, a svoju pravu
zadaću ne mogu ni obavljati jer je najveći dio njihova kapitala
propao u poduzećima razrušenima tijekom rata.
"One niti ne trebaju računati da će se moći održati tako što će se
privatizirati. Inozemni investitori radije će ovdje kao i drugdje
otvoriti svoje banke i preko njih plasirati svoj novac", ističe
Bokros dodajući da u lokalne banke građani ne vjeruju i zasigurno u
njima neće štedjeti pa one neće imati odakle ni plasirati kapital za
investicije.
Svjetska banka drži da postojeći bankovni sustav u BiH nema nikakva
smisla na umjetan način održavati u životu i traži od odgovornih da,
primjerice, odmah likvidiraju Privrednu banku Sarajevo koja je
prije rata smatrana najmoćnijom u Bosni, držeći je nesposobnom za
oporavak.
Recept ponuđen Bosni glasi da ono što vrijedi od banaka treba
privatizirati, no u isto vrijeme mora se otvoriti mogućnost ulaska
banaka iz inozemstva i njihova kapitala i tek nakon što se one
učvrste, mogu se očekivati nove investicije u gospodarstvo i
proizvodne kapacitete.
Inozemna je konkurencija pritom nužna, ističe Bokros. Drukčiji
pristup značio bi praktično reaktiviranje tzv. Markovićevog
privatizacijskog zakona za kojega u Svjetskoj banci drže da je
"najgori mogući" za privlačenje inozemnog kapitala.
Bokros smatra da se pogubne posljedice koncepta "unutarnje
privatizacije", kakvu je nudio taj zakon, i danas osjećaju čak i u
Hrvatskoj i Sloveniji te da upravo zbog toga ni u njima nema
znatnijeg priljeva kapitala iz inozemstva.
Po podacima Svjetske banke, u Sloveniji su od njezina
osamostaljenja pa do danas na taj način investirane dvije milijarde
dolara, a u Hrvatskoj čak i manje dok je u jednu Češku, koja je
provela drukčiji model privatizacije, stiglo osam, a u Mađarsku čak
18 milijardi dolara inozemnog kapitala.
U BiH je za sada ispunjen jedan uvjet kojega postavljaju inozemni
investitori - daytonskim sporazumom stvoren je stabilan
makroekonomski sustav. Čeka se još institucionalni okvir, ali i
preustroj samog gospodarstva.
"Kada će novac početi pristizati u većem obujmu? To ovisi o vladama
države i entiteta koje moraju raditi zajedno i stvoriti uvjete koji
će privući inozemne investitore", zaključuje Bokros.
(Hina) rm sv
081824 MET jul 98