US NY TIMES 7. VII. RUSIJA

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 7. VII. 1998. Rusija bi na prvo mjesto trebala staviti svoj narod "Prošle je godine Jegor Gajdar, tvorac prvih ruskih gospodarskih reforma, predvidio da će do kraja 1998. Rusija biti tamo gdje je Poljska bila na početku 1992. - na putu u tržišno gospodarstvo", piše Grzegorz W. Kolodko. "No, bolje bi bilo da Poljsku toga doba nije uzeo kao mjerilo. Kao bivši poljski ministar financija, vjerujem da bismo danas, da je moja zemlja nastavila politiku koju je slijedila do 1992. (ozloglašenu 'šok terapiju'), bili tamo gdje se Rusija sada nalazi - u naizgled trajnoj financijskoj krizi. 'Šok bez terapije', kao što smo to nazivali, bio je poljski pokušaj privatizacije bez mreže socijalne zaštite. Zamisao je bila da se što brže provede liberalizacija i privatizacija. To je vodilo sve većem siromaštvu i nezaposlenosti te društvenim i političkim napetostima. Poljska je imala problem s ustanovama koji ima i Rusija. Srž ruskih problema nisu nemiri na njezinim financijskim tržištima niti prelijevanje azijske krize, nego pogrešno upravljanje. Gospodarstvo u kojem 45 posto državnog proračuna mora otići na troškove servisiranja državnog duga, u kojemu novi bogataši ne plaćaju poreze, novi siromasi ne mogu spojiti kraj s krajem, a ono što se danas kaže sutra ne vrijedi, nije tržišno gospodarstvo. To je nered, a kriza je daleko od svoga kraja. Pa ipak Rusija i MMF dolijevaju ulje na vatru, ustrajući na oštrim mjerama kako bi se Rusiju izvuklo. Rusija je natjerana na uvođenje visokih kamata i smanjivanje svog proračuna predviđenog za 'nevažne' programe za 30 posto. Tako ona ne isplaćuje dohotke ni mirovine kako bi mogla platiti kamate na javni dug. Drugim riječima, zbog iluzije porezne i monetarne razboritosti, Rusija mora ubijati vlastito gospodarstvo i trgati svoju mrežu socijalne zaštite. U Poljskoj smo napokon otkrili kako upravljati svojim gospodarskim poslovima i kako prijeći na tržišno gospodarstvo bez oštećivanja ljudi. Poljska je postupno privatizirala svoje tvrtke (putem pošteno provedenih natječaja). Ona je trgovinu stavila pod nadzor i otvorila je financijska tržišta. Kao rezultat toga, inflacija je opala, nezaposlenost i domaći dug također su se smanjili, a jednako tako i inozemni dug. Output i potrošnja osjetno su se povećali. No bio je tu i drugi, jednako važan aspekt našeg uspjeha. Poljska nije tražila odobrenje međunarodne financijske zajednice. Mi smo željeli da se naši građani slože s reformama. Tako su se dohoci i mirovine isplaćivali i korigirali s obzirom na inflaciju. Nezaposleni su dobivali pomoć. Mi smo svoje društvo poštivali, istovremeno vodeći oštre pregovore s međunarodnim ulagačima i financijskim ustanovama. Zaista, najopasnija prijetnja Rusiji jest pobuna protiv tržišta izazvana sve češćim (i opravdanim) pritužbama njezina naroda. Ako ruski vođe tu prijetnju shvate, onda zaista nije prekasno. No Sjedinjene Države i druge vodeće industrijske države, međunarodne financijske ustanove i Wall Street također to moraju razumjeti i ne nametati novo spašavanje koje bi izveo MMF. Ono bi samo stvorilo društvene nesuglasice, a ne bi riješilo glavne probleme Rusije. Rusija treba dobre savjete. Ali ih međunarodna financijska zajednica nije u stanju pružiti. Ovdje imamo inherentni sukob interesa. Rusija i svijet moraju razumjeti da su interesi, recimo, sibirskih rudara i kratkoročnih ulagača još različitiji od interesa ribiča i ribe. Možda bi razvojnu politiku Rusije trebala koordinirati Organizacija za gospodarski razvoj i suradnju, skupina naprednih industrijskih demokratskih država koja ima veliko gospodarsko znanje, ali ne i novac koji bi rabila kao svoje oružje. Poljska narodna poslovica kaže da nikad nije kasno za poboljšanje. Nadajmo se da će se to pokazati točnim i za Rusiju." 080156 MET jul 98