VUKOVAR- ŽRTVE SADA IMAJU IMENA

VUKOVAR, 6. srpnja (Hina-Željko Draženović)- "Kao ljudima i žrtvama ovoga rata bilo bi nam lakše kada bi čuli riječi pokajanja od onih koji su prouzročili tragediju. Istinski i trajni mir tada bi bio na pomolu... Zločin se ne može prešutjeti jer njegovo prešućivanje znači poduprijeti zlo". Te riječi vojnog ordinarija msgr. Juraja Jezerinca izgovorne tijekom propovjedi u subotu, 4. srpnja kada je predvodio misu zadušnicu i pokop žrtava na vukovarskom Novom groblju, možda ponajbolje oslikavaju osjećaje Hrvata nakon sedmogodišnje ratne kalvarije i razdoblja oplakivanja svojih mrtvih i ubijenih, a koji tek sada, nakon ekshumacija, dobijaju puna imena i prezimena. Zadnja takva ekshumacija, prije ljetne stanke koju uvjetuju vrućine, odnosno nesanitarni uvjeti iskapanja, obavljena je nedaleko Gradskog stadiona u Vukovaru gdje su u petak, 3.srpnja iz zajedničke grobnice ekshumirani posmrtni ostaci 71 osobe, koje srpske okupacijske vlasti iz nepoznatih razloga nisu ekshumirale i prebacile u masovnu grobnicu na Novom groblju, poput ostalih žrtava pokopanih na tom mjestu. U grobnicu kraj stadiona pokapane su osobe stradale tijekom srpske agresije na Vukovar u drugoj polovici 1991. godine kada je grad još bio pod nadzorom hrvatskih branitelja koji su zajedno sa djelatnicima vukovarskog "Komunalca" obavljali i pokope svojih poginulih suboraca i stradalih građana. U tom razdoblju u grobnicu kraj Gradskog stadiona, zbog nedostaka grobnih mjesta, u tri sloja pokopano je 218 žrtava. Nakon preuzimanja grada, Srbi su iz grobnice ekshumirali tijela iz prva dva sloja i prebacili ih u masovnu grobnicu na Novom groblju, dok preostala 72 tijela, koliko ih se još prema podacima kojima raspolaže hrvatska strana trebalo nalaziti u grobnici, nisu dirali. Tijekom prošlotjedne ekshumacije međutim ekipe Vladine Komisije za zatočene i nestale u jednom su lijesu pronašle samo ostatke odjeće a žrtve nije bilo. Među žrtvama nalazilo se i tijelo osmogodišnjeg Tomislava Mikloša koji je bio pokopan u zajedničkom lijesu s majkom. Oboje su poginuli u listopadu 1991.godine od granate ispaljene s položaja JNA. Oboje su pokopani u subotu na vukovarskom Novom groblju u Aleji hrvatskih branitelja zajedno s još drugih 45 žrtava srpske agresije. U prošlih deset subota, od 2. svibnja i prvog pokopa do 4.srpnja na Novom groblju u Vukovaru pokopani su posmrtni ostaci 502 žrtve ekshumiranih iz masovnih grobnica na Ovčari, Novom groblju te zajedničke grobnice kraj Gradskog stadiona u Vukovaru kao i iz pojedinačnih grobnih mjesta na području grada, dok je 35 žrtava ispraćeno i pokopano u drugim hrvatskim mjestima i gradovima. Konačni mir u Aleji hrvatskih branitelja pronašla su 233 civila, 211 pripadnika Hrvatske vojske, 5 pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova i 53 pripadnika Civilne zaštite. Svi oni ispraćeni su uz najviše vojne i civilne počasti i suze svojih najmilijih za koje je izaslanik ministra obrane, general bojnik Branimir Glavaš opraštajući se od žrtava prošle subote rekao "da su u ovom trenutku to najtužnije osobe na svijetu jer je sada ugašen i posljednji tračak nade u mogućnost da se jednog dana njihovi najmiliji vrate svojim domovima i obiteljima". Od 938 žrtava ekshumiranih od 29. travnja do 26. lipnja o.g. na vukovarskom Novom groblju, 230 osoba bilo je sa popisa zatočenih, nestalih i nasilno odvedenih osoba, dok je ukupno indentificirano 580 osoba. Najveći broj njih pokopan je samo pedesetak metara dalje od mjesta iskapanja, u dijelu groblja koji hrvatska Vlada ima namjeru pretvoriti u memorijalni kompleks. Tijekom devet tjedana kroz veliki šator, uz masovnu grobnicu, kojim dominira stol za indentifikaciju, prošle su stotine crnih marama, ožalošćenih očeva, braće i sestara u nadi da će konačni mir donijeti žrtvama koje su sedam godina ležale poredne u crnim plastičnim vrećama nekoliko metara ispod zemlje. Najmlađoj indentificiranoj žrtvi Ivanu Kljajiću u trenutku smrti bilo je samo šest mjeseci, a najstarijoj Mandi Plazibat 104 godine. Pretužan kraj za jedan tek započeo, a drugi život na zalazu. No, rat i smrt nisu birali svoje žrtve po Vukovaru te tužne jeseni i zime na izmaku 1991. godine. Među protjeranim Vukovarcima danas nema onoga koji u dubini duše ne nosi strahovitu bol ratnih događanja. Sva ta bol skupila se u jedanaest stometarskih rovova masovne grobnice na Novom groblju u Vukovaru. O stravičnim smrtima svjedoče i izvješća glavnog patologa, dr. Drinka Baličevića. 14. svibnja ekshumirana je ženska osoba za koju je utvrđeno da je rodila u trenutku kada je bila ubijena. Ostaci dječjeg kostura pronađeni su kraj njezinog tijela. Druga žrtva, ekshumirana istog dana umrla je od rana zadobivenih nožem u vrat. 21. svibnja ekshumirano je tijelo mlade žene koja je, prema zaprimljenoj dokumentaciji iz Beograda i ispitivanjima napravljenim na licu mjesta, bila ubijena a zatim teško pretučena po licu. U grobnici je pronađena u donjem rublju rastrganim sa stražnje strane a postoji i fotografija koja to prikazuje. To je, prema tvrdnji dr. Baličevića, najvjerojatniji dokaz, da je bila silovana, zatim ubijena a nakon smrti pretučena po licu i glavi. 27. svibnja četiri ekshumirana tijela pronađena su s kateterima i cjevčiciama još pričvršćenim za njihova tijela i u zavojima, omotana zelenim bolničkim pokrivačima koji se koriste u operacijskim dvoranama. Drugi su uz sebe imali osobne uspomene kao što su zlatni križići, dio lančića ili obiteljske slike. Uz jednu žrtvu pronađeno je više od 50 obiteljskih fotografija sa svih značajnijih obiteljskih slavlja, rođenja djece, krštenja, vjenčanja. Jedna od preživjelih udovica iz te obitelji, koja je i sama prošla pakao srpskih logora, nije imala ni jednu obiteljsku sliku a zbog ovih pronađenih slika kaže da je sretna što su joj barem one ostale za sjećanje. Ekshumacije na području Vukovara i pokopi na vukovarskom Novom groblju nisu posljednja svjedočanstva agresije na Hrvatsku. Hrvatska još uvijek traga za približno 1.850 osoba nestalih u vihoru rata. Iako to nitko ne želi javno priznati, postoji sumnja da je velika većina njih na razne načine stradala. Nakon što je ekshumacija na vukovarskom Novom groblju ali i drugih grobnica završena, sumnja koja je postojala od samog početka sada je i službeno dobila potvrdu - ekshumirane osobe žrtve su masovnog ubijanja i etničkog čišćenja srpskog agresora. Nažalost, za zločin počinjen nad Vukovarom do sada još uvijek nitko nije odgovarao. Oni koji su okrvarili ruke u Vukovaru imaju imena i prezimena i danas slobodno žive u susjednoj SR Jugoslaviji. Međutim, još uvijek ne postoji mogućnost njihova izručenja Hrvatskoj ili Međunarodnom sudu u Haagu. Najvjerojatnije zato što bi njihovo moguće svjedočenje bilo sasvim dovoljno za podizanje optužnica protiv jugoslovenskog i srpskog državnog vrha koji je i pokrenuo krvave događaje nakon raspada bivše jugoslovenske federacije. (Hina)žd vkn 061430 MET jul 98