US IHT 1. VII. EU

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 1. VII. 1998. Proeuropski s britanskim naglaskom "Britanci su u održavanje slobodne i stabilne Europe uložili naraštaje duhova i mnogo sredstava", piše bivši ministar vanjskih poslova za energiju i bivši predsjednik Odbora za vanjske poslove u Donjem domu lord David Howell. "Oni su prvaci proširene i otvorene Europe i zajedničkog tržišta. A 'anglosaksonski' motivi deregulacije i otpora pretjeranoj centralizaciji preuzimaju vodstvo programa EU. Nije antieuropski što Britanci dovode u pitanje arhaična i pretjerano normirana bruxelleska pravila i propise. Optužbe za antieuropsko raspoloženje ne temelje se na činjenicama, već na određenom stajalištu koje kaže da je francusko-njemački program europskih integracija pravilan, dok su drugi pogrješni. Francusko-njemačko zbližavanje jedno je od velikih poslijeratnih postignuća, za koje bismo svi trebali biti zahvalni. To je jedan od kamena temeljaca na kojima počiva budućnost Europe. Ipak, postoje milijuni francuskih muškaraca i žena i milijuni Nijemaca koje duboko uznemirava cilj politički integrirane Europe sa sve snažnijim središnjim institucijama. Oni sumnjaju da Europa treba zajedničku vanjsku politiku, zajedničku valutu ili zajednički porezni sustav. Stvarna se rasprava ne događa između proeuropskih i antieuropskih orijentacija. Ona se odvija između malih i velikih Europljana. Ona je između onih koji na prvo mjesto stavljaju interese čvršće političke unije Zapadnih Europljana, i onih koji vjeruju da je prioritet stvaranje šire i otvorenije europske zajednice, odnosno što brže prihvaćanje novih demokracija istočne i srednje Europe. Mali Europljani u ovom trenutku naširoko pobjeđuju. To se dokazalo njihovim uspjehom da aquis communautaire pretvore u zavjetni kovčeg i načinom na koji se datum ulaska novih demokracija odgađa za sljedeće tisućljeće. Postavljajući puno prihvaćanje 'acquisa' kao prvi uvjet ulaska, EU u najboljem slučaju rano članstvo čini iznimno teško ostvarivim, a u najgorem nemogućim. Daleko od toga da pomaže bivšim komunističkim gospodarstvima da se liberaliziraju, acquis ih obvezuje da odrede nove carine za susjedne zemlje - nečlanice, da prihvate svakojake troškovne terete stvorene da otupe njihovu snažnu konkurentsku prednost te da na posljetku ponište neke od svojih najnovijih mjera liberalizacije. Još gori od toga je opći nedostatak interesa za institucijske reforme bez kojih proširenje EU neće moći krenuti. Ključne institucije EU, prvotno zamišljene za zajednicu šest država, pucaju pod teretom njih 15, a slomit će se dolaskom novih pet (a kamoli 11) članica. Pa ipak, europski političari nemaju volje za novi krug reforma. Čini se da su svu energiju potrošili na Amsterdamski dogovor (koji na tom polju nije ponudio ništa) i pokretanje eura. Nema ni vremena ni političke volje za nove amandmane na dogovor - posebice kad bi to moglo poljuljati ravnotežu u EU, koja je i dalje naklonjenija malim Europljanima. No ne ide sve u korist male europske linije. Nedavni summit u Cardiffu pokazao je da europske vođe misle da je potrebno snažnije odgovoriti na svakodnevne brige glasača o centralizaciji i birokraciji eura. U međuvremenu se istočni i srednji Europljani, koji se sad s pravom osjećaju punopravnim dijelom moderne, slobodne i stabilne Europe, počinju pitati je li politička unija čije stvaranje gledaju baš ista kao i zajednica kojoj su se isprva žudili priključiti. Ako u svemu tome treba kritizirati britansko stajalište, to je stoga što je Britanija bila previše plaha, zauzimajući se tek napola za stvar istočnih i srednjih Europljana, s kojima je u prošlosti imala bliske veze. Nema ništa ekskluzivno proeuropskoga u zastarjelom i ograničenom francusko-njemačkom gledanju na europski razvoj. A u traženju da se čitav europski kontinent pokrene u otvorenijem, liberalnijem i prilagodljivijem smjeru (koji bolje odgovara današnjim i sutrašnjim okolnostima) nema ničeg antieuropskoga." 030043 MET jul 98