US IHT 1.VII. INTERVENCIJA KOSOVO

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 1. VII. 1998. Pitanje savezničke intervencije na Kosovu "Dok se nasilje na Kosovu povećava, pozivi na savezničku intervenciju postaju glasniji. Savez priprema svoj ratni materijal. Oni koji pozivaju i oni koji te pozive primaju trebaju biti oprezni. Oružana bi intervencija izazvala još veće krvoproliće i zaprijetila europskom poretku poslije Drugoga svjetskog rata" piše urednik neovisnog vojnog časopisa '16 zemalja NATO-a' Frederick Bonnart. "Ako izvučemo oružje, posljedice će biti ozbiljne, i to ne samo za jugoslavenskog predsjednika Miloševića. S njim će patiti i svi jugoslavenski žitelji: Srbi, Crnogorci, Kosovari. A ako savezničke vođe pozive za intervenciju ne podrede odluci međunarodne zajednice, uništit će moralni i pravni temelj Sjevernoatlantskog saveza. (...) Istodobno je NATO, čija se prvenstvena svrha (obrana njezinih članica protiv vanjske agresije) sad čini nevažnom, stekao nov zadatak jamca europske sigurnosti i stabilnosti. Na savez se izvana i iznutra vrši pritisak za neovisnim djelovanjem. Suočen s oružanim napadima na jugoslavensku policiju i srpsku manjinu na Kosovu, g. Milošević pokušava izolirati borce OVK-a stvarajući cordon sanitaire duž albanske granice i napadajući poznata središta otpora. To vodi žrtvama i egzodusu velikog broja izbjeglica. Kako otpor bude jačao, Milošević će biti prisiljen povećavati vojni angažman u pokrajini, što će rezultirati još većim krvoprolićem. Neke zemlje članice NATO-a, frustrirane suprotstavljanjem UN-ova Vijeća sigurnosti, pokušavaju uspostaviti pravo neovisnog djelovanja organizacije. (...) Nakon neuspjeha da se ostavi dojam početnim pokazivanjem snage, poput zračnih vježbi savezničkih letjelica nad Albanijom i Makedonijom, savezničke vojne vlasti podastrijele su postupni plan vojnih opcija. Dodale su jasno upozorenje: uspjeh je moguće jamčiti samo ako su zemlje članice spremne provesti intervenciju do njezina logičkog završetka. Prva akcija nad jugoslavenskim teritorijem mogla bi biti nametanje zone zabrane leta, slično kao prehodno u Bosni i sjevernom Iraku. Bude li nedavno osnažena jugoslavenska zračna obrana predstavljala prijetnju savezničkim vojnim snagama koje će provoditi zabranu leta, tu će prijetnju biti potrebno zatomiti, prvo na Kosovu, a zatim možda u čitavoj Jugoslaviji. Lančana reakcija mogla bi se zatim nastaviti sve do uklanjanja jugoslavenskoga vojnog zapovjedničkog i nadzornog sustava, stožera, koncentracija vojnika i prometnih čvorova poput željezničkog raskrižja i mostova. Gospodarske bi mete bile sljedeće na popisu, a odatle nije velik korak do bombardiranja Beograda. Možda bi to rezultiralo Miloševićevim padom. Ako ne, savezničko bi pješaštvo moralo ući da dovrši zadatak, riskirajući znatne gubitke. Na kraju bi NATO prevladao, no rezultat bi bio razorena Jugoslavija. To bi potaknulo uznemirenost manjina u Vojvodini, Makedoniji, Bugarskoj i Rumunjskoj. I drugdje na Balkanu moglo bi doći do sukoba. Savezničke bi snage morale neodređeno dugo ostati u području. U borbi za pravdu u Jugoslaviji možda će biti potrebna vanjska primjena sile, a od NATO-a bi se moglo tražiti da ju primijeni. No NATO to ni u kom slučaju ne smije učiniti neovisno. Već sad bi to trebao jasno reći u odgovoru na pozive za intervencijom na Kosovu ili drugdje. Savez je najmoćnija vojna sila svijeta, no nije neovisni element moći. NATO je na raspolaganju da služi međunarodnoj zajednici u nametanju njezinih zakona. To bi trebao učiniti i u krizi na Kosovu." 030042 MET jul 98