ZAGREB, 30. lipnja (Hina) - Marijan Šimunić još je jedno, dosad potpuno nepoznato ime hrvatske likovne umjetnosti, koje je večeras "vraćeno" Zagrebu i Hrvatskoj, zahvaljujući monografiji u kojoj je otkriveno i prvi puta cjelovito
predstavljeno autorovo slikarsko stvaralaštvo. Monografiju je priredila i obradila Biserka Rauter Plančić, uz pomoć i suradnju obitelji Šimunić-Hrvoić iz Toronta, a predstavljena je večeras u zagrebačkome Muzeju "Mimara".
ZAGREB, 30. lipnja (Hina) - Marijan Šimunić još je jedno, dosad
potpuno nepoznato ime hrvatske likovne umjetnosti, koje je večeras
"vraćeno" Zagrebu i Hrvatskoj, zahvaljujući monografiji u kojoj je
otkriveno i prvi puta cjelovito predstavljeno autorovo slikarsko
stvaralaštvo. Monografiju je priredila i obradila Biserka Rauter
Plančić, uz pomoć i suradnju obitelji Šimunić-Hrvoić iz Toronta, a
predstavljena je večeras u zagrebačkome Muzeju "Mimara".#L#
Izdavač monografije Nakladni je zavod Matice hrvatske, a
objavljena je u nakladnikovoj Knjižnici "Monografije". Urednici
monografije su Jadranka Pintarić i Hrvoje Božičević. U monografiji
je u boji otisnuto 96 reprodukcija Šimunićevih djela, od prvih
crteža i karikatura, pa do autoportreta u ulju iz posljednje godine
autorova života, koji je tragično okončan u Zagrebu 17. studenoga
1942., od zalutala metka.
Marijan Šimunić rođen je u Zagrebu 5. kolovoza 1913. Glazba i
slikarstvo podjednako su privlačili Šimunića, koji je bio i nadaren
za obje umjetnosti, tako da je, naposljetku, završio i glazbenu i
likovnu akademiju. Šimunićevu crtačku nadarenost zamijetili su već
njegovi srednjoškolski profesori Kamilo Ružička i Petar Orlić. U
početku je Šimunić risao karikaturalne portrete svojih profesora i
osoba iz javnoga života, a kasnije je objavljivao karikature u
novinama i satiričkim časopisima, a radio je i kao novinski
ilustrator. Prvi ozbiljniji slikarski "nastup" Šimunić je imao na
Prvoj godišnjoj izložbi hrvatskih umjetnika u Domu likovnih
umjetnika. Zahvaljujući dobrim kritikama, Šimunić je dobio priliku
izlagati u Salonu Ulrich u siječnju 1942., gdje je doživio potpuni
uspjeh, no tragična je smrt prekinula njegov slikarski uspon.
Izdavanjem monografije skinut je "veo" sa Šimunićeva slikarstva,
koji je pratio još nekolicinu slikara-izlagača na "ratnim
izložbama 1941-1944.". No to je, istaknula je Biserka Rauter
Plančić, slaba utjeha za višedesetljetni zaborav struke, a time i
publike.
Govoreći o slikarskom opusu Marijana Šimunića, muzejski savjetnik
zagrebačke Moderne galerije Darko Schneider istaknuo je da se
razvijanje Šimunićeve slikarske forme najbolje može pratiti na
autoportretima i motivu slikareve majke.
(Hina) ip mć
302144 MET jun 98