29. VI. DELO-PLJUSKA BGD

SLOVENIJA DELO 29. VI. 1998. Pljuska iz Beograda "Zabrana uvoza slovenske robe, za što se jugoslavenska vlada (zbog izjava nekih naših političara o Kosovu) odlučila ovih dana, mogla bi iznenaditi uglavnom nepopravljive naivce. I kad smo živjeli u zajedničkoj državi, srpski su političari zbog zamjerka slovenskim političarima pozivali na bojkot naših proizvoda, a slično je i poslije osamostaljenja, to je već druga zabrana trgovine sa Slovenijom ove godine. I premda se još ne zna koliko će trajati, sasma je jasno da će poprilično naših poduzeća, koja neće ostvariti ugovorene poslove, pretrpjeti štetu. Našim poslovnim ljudima sada više šteti nego koristi što se već godine i godine dobro poznaju s jugoslavenskim. Uistinu se prilično lako o njima dogovore, ali ih teško ostvaruju (države koje nemaju diplomatske odnose ne mogu potpisati čak ni najosnovnije gospodarske dokumente) a kad Beograd još izmisli zabranu za našu robu, poslovi padaju u vodu. Milošević čak i ne pomišlja zabraniti uvoz iz Njemačke kad ga uvrijedi Kohl, ili britanske robe kad ga grdi Blair (čak je zabrinut da bi embargo na ulaganja u SRJ mogao još dugo potrajati), a sasma bezbrižno izda zabranu uvoza naših proizvoda. I to stoga što je uvjeren da se prema Sloveniji još uvijek može ponašati 'po domaće', a takvo razmišljanje postoji i u drugim državama na području bivše SFRJ. Čak nam je BiH koju smo podupirali za cijeloga rata, prije godinu dana prijetila da će se usmjeriti na druga nabavna tržišta, iako zbog odziva službene Ljubljane i budući da se još nije dobro ni postavila na noge, prijetnju nije ostvarila. Reakcije Srba su već odavno više emotivne nego racionalne. To osobito vrijedi kad se radi o Kosovu, jer su primjerice Pečka patrijarhija i Dečani kolijevka srpstva pa im zato Kosovo znači puno više nego krajina i Bosna zajedno, Rugova i OVK (Oslobodilačka vojska Kosova) zapravo idu različitim putovima prema istom cilju. Ako to uzmemo u obzir, sasma je jasno da Srbe razbjesne već samo nedovoljno taktične izjave nekog našeg političara. Udarili su nas po jedinoj dostižnoj točki i ništa nisu riskirali, jer SRJ nije u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji koja ne dopušta takva razračunavanja. Beograd je dobro odmjerio, zabranom uvoza naše robe prisilio je Gospodarsku zbornicu Slovenije da zbog pritisaka poduzeća piše Janezu Podobniku da političari bolje obuzdaju svoje jezike. Oni bi doduše tim poduzećima mogli odgovoriti da radije nego na opasno jugoslavensko tržište izvoze primjerice u skandinavske zemlje u kojima već godinama nema carine na našu robu a prodaje se po uzorku. No to neće reći. Jer dobro znaju da nisu (gotovo) ništa napravili za poboljšanje konkurentnosti našega gospodarstva. Država dobar dio novca koji pokupi poduzećima, preraspoređuje na štetu razvitka, a budući da njihova konkurentnost klizi nizbrdo, teže prodaju svoje proizvode na zahtjevnim tržištima; tako su tako reći prisiljena prodavati na opasnima. A budući da vlada još nije uspjela odnose sa SRJ pomaknuti s ništice, njezini dužnosnici dakako Slovenskom izvoznom društvu ne daju zeleno svjetlo za osiguranje poslova naših poduzeća s jugoslavenskim partnerima , jer bi recimo, takva mjera poput iznenadne zabrane uvoza naše robe, u trenu 'potopila' cijelo društvo. Tako se dakle već dugo vremena sve vrti kao u začaranom krugu. Budući da su, kako je rečeno, svi troškovi zbog trgovačkog rata SRJ na leđima poduzeća, poslovni su ljudi to više zabrinuti što će biti s dogovorenim izvozom u SRJ i hoće li moći ostvariti kompenzacijske poslove s Crnom Gorom. Na posljetku Beograd može zabraniti i letove Adria Airwaysa u Tivat, iako je krajem prošloga tjedna poslije sedam godina njezin prvi zrakoplov sletio na jugoslavensko tlo... Poslije neuspjelog pokušaja dogovora o uspostavi diplomatskih odnosa u ožujku ove godine (i tada je čini se Jugoslavene najviše razljutilo 'tvrdo' stajalište Slovenije o Kosovu), SRJ će s Ljubljanom uglavnom komunicirati preko svoje gospodarske komore. A budući da je potonja još uvijek produžena ruka savezne vlade, njezin će predsjednik Mihajlo Milojević vjerojatno za Jožka Čuka biti dostižan tek kad mu to dopusti vlada; i to bez obzira što će reći tamošnje gospodarstvo. Tako se dakle ne može pouzdano najaviti koliko će vremena naša poduzeća još boljeti pljuska koju im je prilijepila SRJ. Proći će vjerojatno - kao i ožujska - neprimjetno, kad u Beogradu ocijene da je bilo dosta" - piše Ljiljana Đerić. 300225 MET jun 98