US IHT 25. VI. POLICIJA-KOSOVO

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 25. VI. 1998. Loša vremena za policajce na Kosovu "S obzirom na očajno gospodarsko stanje u Srbiji, slobodno mjesto na poslu koji čovjeka čini 'vještim, hrabrim i odlučnim' činilo bi se kao dobitak. Riječ je o poslu policajca", piše Anna Husarska. "Donedavno, posao policajca u Srbiji bio je razmjerno privlačan. Biti poslan na Kosovo bilo je unosno, iako pomalo dosadno (soba i hrana, posebna nagrada za odvojenost od obitelji). Povremeno bi Albanci bacili koji kamen, no policajci iz Srbije bili su glavni, 'tamo dolje'. Od 1996., kad je OVK započeo napadati 'sluge tlačiteljskog poretka', taj posao više nije tako dosadan. Ove godine bilo je više od 400 napada, od kojih 149 na srpsku policiju. Ubijeno je osamnaest policijskih djelatnika; drugi žive u stalnom strahu da će biti sljedeći. Prije mjesec dana, u Prištini sam imala susret sa srpskim policajcem. Počinila sam manji prometni prekršaj i policajac je poludio, prijeteći da će me uhititi i zatvoriti na tri mjeseca. Pozvala sam se na naše zajedničke slavenske korijene (prokušani trik) i meta njegove ljutnje prebacila se na njegove nadređene, koji su ga poslali na Kosovo. Mnogi se policajci osjećaju tako. Otkad je Slobodan Milošević uključio svoje policijske snage u napad na Drenicu, policajci sve više odbijaju ići 'tamo dolje' a mnogi daju otkaze. U Kragujevcu je ministarstvo unutrašnjih poslova moralo suspendirati 11 policajaca, dok su dvojica zatražila raskinuće ugovora. To nije tek obično izbjegavanje premještaja. Taj potez znači kraj policijske karijere za nekoliko stotina 'vještih, hrabrih i odlučnih' Srba. U jeku izvješća s prve crte bojišnice, taj fenomen nije privukao mnogo pažnje. Srbija je inače nadrealno mjesto, no činjenica da su se policajci prvi pobunili protiv g. Miloševića možda govori kako policija ne stoji toliko čvrsto iza njega kao što je mislio. (...) Albanski gerilci, koji se smatraju borcima za slobodu, nemaju problema s novačenjem. U prištinskom listu Koha Ditore pozvali su 'sve muškarce između 18 i 55 da se pridruže borbi za oslobođenje zemlje'. (...) Sjever Albanije navodno izgleda poput vojnog supermarketa. U Prištini mladići odlazak u Albaniju i nabavu oružja smatraju domoljubljem. Gerilci su otvoreni: 'Muškarci koji su svoje obitelji poslali u Albaniju trebali bi se vratili što prije kako bi obranili zemlju. Ne učine li to, napustili su uzvišen zadatak oslobađanja domovine.' (...) Kalašnjikovi tih gerilaca možda nisu ni blizu Miloševićevoj policijskoj i vojnoj moći, no borci su nestrpljivi da se s njome sukobe." 260307 MET jun 98