NEMA ODGOVORA OD BULAJIĆEVA MUZEJA I JUGOSLAVENSKOG ARHIVA

ZAGREB, 25. lipnja (Hina) - Nastojanje Hrvatskoga državnog arhiva da iz Beograda dobije dio arhivske građe o zločinima u Drugome svjetskom ratu, unatoč odluci Vlade SRJ da se novostvorenim državama na području bivše SFRJ "omogući uvid i korištenje 'Državne arhive SFRJ'", za sada nije dalo rezultata. Čak je i dopisivanje zastalo, jer predstavnici Arhiva Jugoslavije i beogradskoga Muzeja genocida jednostavno ne odgovaraju na pisma koja im je poslao ravnatelj Hrvatskoga drežavnog arhiva Josip Kolanović. #L# Hrvatski je državni arhiv 26. ožujka zamolio Arhiv Jugoslavije da mu na trošak Hrvatskoga državnog arhiva pošalje jedan primjerak ili izradi mikrofilmove ili kserokskopiju popisa žrtava Drugoga svjetskog rata, koji je 1964. izradila Savezna komisija za popis žrtava rata, budući da je nekoliko svezaka toga popisa bilo dano na javni uvid na savjetovanju o Jasenovcu 1997. u New Yorku. Arhiv je Jugoslavije 6. travnja preporučio Hrvatskomu državnom arhivu da se za publikaciju "Žrtve rata 1941.-1945. - popis iz 1964." obrati Saveznomu zavodu za statistiku, koji ju je 1992. izradio na osnovi dokumenata Savezne komisije za popis žrtava rata iz 1964. U odgovoru također stoji kako publikacija ima 16 svezaka i blizu 11.000 stranica, te da je Savezna komisija još 1964. "konstatirala da je izvršen popis nepotpun i da nema potreban nivo kvalitete, pa je stavljena zabrana na korištenje materijala tog popisa". Vlada SRJ je 16. travnja pak odlučila novostvorenim državama na području bivše SFRJ "omogućiti uvid i korištenje 'Državne arhive SFRJ' nastale do 31. prosinca 1990., s time što bi im odgovarajući organi i organizacije SRJ izdali fotokopije tih dokumenta". Istodobno je vlada odlučila omogućiti "korištenje 'Državne arhive SFRJ' po istim uvjetima kao i za državljane SRJ", te obvezala Arhiv Jugoslavije da "uredi način korištenja 'Državne arhive SFRJ'". Na osnovi te odluke Hrvatski je državni arhiv 4. svibnja poslao novo pismo jugoslavenskomu arhivu u kojemu kaže da bi želio naručiti kopiju izvornoga popisa iz 1964. koji je izradila Savezna komisija, jer je "taj materijal u New Yorku dan na uvid i američkoj javnosti, te ne vidi razloga da njegovu kopiju ne bi mogli dobiti u Hrvatskoj", to više što je izrađen u svrhu "osvjetljivanja jednog teškoga razdoblja naše zajedničke povijesti". "Materijal tražimo za potrebe Hrvatskoga državnoga arhiva kao nadopunu građe za istraživanje zločina počinjenih u Drugom svjetskom ratu", kaže se u pismu te izražava spremnost da se obavi mikrofilmiranje građe svojom opremom. Na osnovi preporuke jugoslavenskoga Arhiva Hrvatski je državni arhiv 22. travnja zamolio Savezni zavod za statistiku da mu uz naknadu ustupi jedan primjerak spomenute publikacije. Međutim on je 12. svibnja pismeno predložio Hrvatskom državnom arhivu da se obrati direktoru Muzeja genocida Milanu Bulajiću, jer je u pripremi publikacije Savezni zavod za statistiku sudjelovao kao "tehnički servis Muzeja genocida i Arhiva Jugoslavije". Na osnovi toga prijedloga Hrvatski je državni arhiv 19. svibnja zamolio beogradski Muzej genocida da mu uz naknadu ustupi jedan primjerak popisa. "Nama nije cilj u bilo kojem smislu zloupotrebljavati taj popis, nego se poslužiti kao jednim od izvora za proučavanje žrtava 1941.-1945", stoji u pismu. Hrvatski je državni arhiv 11. lipnja ponovno zatražio od Arhiva Jugoslavije da ga obavijesti o uvjetima po kojima mogu "koristiti arhivsku građu Arhiva Jugoslavije na osnovi odluke savezne vlade od 16. travnja 1998.". U pismu Hrvatski državni arhiv ističe također kako je "neobično da nam se daju upute što to mi trebamo i smijemo istraživati da bismo došli do prave istine. "U znanosti nema političkoga tutorstva, ako želimo znanstveno postupati", ističe se u pismu te pita: "Zašto bi neki izvor mogao samo određeni pojedinac proučavati, a tada odrediti kome će ga on dati dalje na korištenje." Ni na to ni na pismo beogradskome Muzeju genocida za sada nema odgovora. (Hina) mc 251536 MET jun 98