FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO
23. VI. 1998.
Zemlje s političkoga ruba Europe
O zemljama s političkog ruba Europe govori Vojislav Stojanović:
"Europska politička zajednica, s demokracijom i poštivanjem
ljudskih prava, može se definirati pozitivno - onim što oličavaju
Vijeće Europe i Europska konvencija o ljudskim pravima i negativno
- određenim brojem zemalja koje na granicama takve Europe pokazuju
sve što nije i ne bi smjelo biti. Riječ je o Bjelorusiji, Slovačkoj,
Hrvatskoj, Bosni i Srbiji - zemljama koje nisu uhvatile ni prvi ni
drugi vlak za europske ili za atlantsku integraciju. Koje
predstavljaju oaze snažnog neokomunističkog i nacionalističkog
autoritarizma i u kojima nikakve demokratske reforme nisu na
vidiku. Kratkim obraćanjem pažnje možda ćemo moći stići do
zajedničkog korijena njihove regresije u odnosu na kontinent na
kojem se nalaze i u odnosu na stoljeće u koje ulaze.
Bjelarus, kojeg mnogi i dalje nazivaju ruskim imenom iz sovjetske
ere - Bjelorusija - ponovno se našao u žiži javnosti zahvaljujući
ekstravagantnom ponašanju svoga predsjednika Aleksandra
Lukašenka. Zapadni veleposlanici jučer su kolektivno napustili
Minsk u znak prosvjeda što su rezidencije u blizini glavnoga grada
rekvirirane da bi se proširio predsjednički dom Lukašenka. Akcija
neviđena u povijesti svjetske diplomacije i u gruboj suprotnosti s
Bečkom konvencijom o nepovredivosti diplomatskih predstavništava
u koje spadaju i rezidencije veleposlanika. Neugodnost zbog
ponašanja najvjernijeg saveznika Rusije, koji je sve više
diskreditira u svijetu, izrazio je ruski ministar vanjskih poslova
Jevgenij Primakov riječima da se ne može ponašati na ovaj način.
Čovjeka s oskudnim obrazovanjem, nekadašnjeg direktora sovhoza i
političkog predavača u armiji, koji govori da nije ni za lijevicu ni
za desnicu već za bjeloruski narod, ovo nimalo ne uzbuđuje. A i kako
bi, kada je autokrat iz Minska ostao poznat po izjavama - 'Ja neću
povesti Bjelorusiju na put civilizacije' i 'Možda su kod nas plaće
niže nego u Rusiji, ali se barem isplaćuju na vrijeme'. Zemlja u
kojoj nema slobode tiska, koja i dalje ima prave disidente, neke u
zatvoru, neke u egzilu, u kojoj je 90 posto ekonomije pod državnom
kontrolom i s kojom su MMF i Svjetska banka prije tri godine
prekinuli svaki kontakt ima šefa države čije je čitavo inozemstvo
Rusija kojoj je predložio i formalno ujedinjenje, da bi ga Kremlj
uljudno odbio. Lukašenko u prošloj godini ipak dva puta odlazi u
neko drugo inozemstvo; jednom u Beograd, gdje je primljen s
najvišim počastima, i jednom u Pariz, gdje je primljen bez ikakvog
publiciteta, uz devizu francuskih domaćina - bolje pričati nego se
konfrontirati.
Vladimir Mečiar, moćni premijer Slovačke, primjer je političara sa
sličnim shvaćanjem demokracije i osobne vlasti, ali zahvaljujući
poziciji njegove zemlje u srednjoj Europi, s nešto skrivenijim
iskazivanjima istih shvaćanja. Bivši niži dužnosnik Komunističke
partije isplivao je na površinu uoči podjele Čehoslovačke, i to
preko demagoškog populizma - obećanja da će siromašnija Slovačka
živjeti bolje od bogatije Češke, šovinističkog harangiranja protiv
Mađarske i rasističkog protiv romske manjine. Mečiar se formalno
zalaže za pristupanje Slovačke EU-u i Atlantskom paktu, da bi na
svako novo odbijanje iz Bruxellesa odgovorio stezanjem politike
zbog koje je kritiziran. On poštuje višestranački sustav, ali na
način da, slično prvom čovjeku Srbije, sebi uvijek osigura pobjedu
- od nezavisnosti zemlje, sva tri puta, što je jedinstven slučaj u
Europi. Pošto je u veljači ove godine istekao mandat njegovu
glavnom protivniku, liberalnom šefu države Mihaelu Kovaču, Mečiar
je preko koalicije koju vodi blokirao izbor novog predsjednika i u
ime vlade preuzeo praktično sva predsjednička ovlaštenja. Ovo je
učinio da bi osigurao pobjedu i na četvrtim parlamentarnim izborima
u rujnu, jer njegova stranka sa zvučnim nazivom 'Pokret za
demokratsku Slovačku' ubrzano gubi popularnost. Mečiar je
promijenio ključne odredbe izbornog zakona i da bi ostvario bolju
propagandu svoje politike u svijetu, poslije odlaska Kovača,
promijenio 33 od ukupno 42 veleposlanika. Još jedan detalj: Mečiar
je amnestirao sva lica koja su mogla sudjelovati u kratkotrajnom
kidnapiranju Kovačova sina prije tri godine - mnogi se pitaju
zašto.
U traganju za političkim crnim rupama na starom kontinentu, od
istočne do srednje Europe, prirodno silazimo na Balkan. Među tri
kandidata za ovu nezavidnu oznaku, Hrvatske, Bosne i Srbije, samo
jednog nalazimo u nekoj ozbiljnijoj europskoj instituciji koja
postavlja kakve-takve uvijete za prijam, i to Hrvatsku u Vijeću
Europe. Ovo učlanjivanje koje je već, svojevremeno, u Strasbourgu
objašnjeno kao ulog za budući razvoj demokracije, a ne priznanje
nekakvih postignuća, u međuvremenu se pretvorilo u praktično
zamrznut status. Ništa čudno za zemlju u kojoj predsjednik
opozicionare naziva neprijateljima, u kojoj se sudi novinarima
zbog delikta mišljenja, kojoj se mora prijetiti sankcijama da bi
primila izbjeglice iz redova manjine i koja na strani pritisak mora
organizirati suđenje svom najvećem ratnom zločincu.
Bosna je, sa svoje strane, podijeljena, nesamostalna država koja
još nije u stanju osigurati ni povratak izbjeglica, a kamoli da se
drži standarda zapadne demokracije i zaštite ljudskih prava.
Ostaje na kraju Jugoslavija koja poslije dvije i pol godine predaha
iz jednog rata ulazi u drugi, s identičnim ponašanjem vlasti. Režim
koji kombinira odlike neokomunizma i šovinističkog nacionalizma,
uspio je ostaviti zemlju čak izvan europske organizacije koja ne
postavlja nikakve uvjete za učlanjenje, osim da se ne vode ratovi -
OESS. Jugoslavija je država u kojoj se ne poštuju ni elementarna
prava federalnih jedinica, kao što je pravo na ekonomsko
saobraćanje i izražavanje volje u federalnim organima, tako da bi
bio veliki luksuz da se poštuju prava manjina, sloboda medija i
aktivnost opozicije.
U Bjelorusiji, Slovačkoj, Hrvatskoj, Bosni i Jugoslaviji sadašnje
generacije plaćaju veliku cijenu izolacije svojih zemalja na
međunarodnoj sceni, a kako stoje stvari, plaćat će ih i ubuduće. U
Jugoslaviji je situacija najteža zato što nema jamstava ni protiv
razmaha rata na Kosovu, ni protiv strane intervencije, ni protiv
raspada federalne države, ni protiv eventualnog građanskog rata u
Srbiji. Zajedničko svim spomenutim zemljama je što su nastale
raspadom nekadašnjih federacija koje nisu dobro funkcionirale, ali
koje su siromašnijim, kulturno i politički zaostalijim jedinicama
osiguravale bolje izglede nego kada su ove postale samostalne. Bez
međusobnih ratova ili s njima, ovih pet zemalja su zaostale za
većinom, nekadašnjih federalnih partnera i, u ime grandomanskih
komunističkih i češće nacionalističkih ideja, krenule putem
jačanja autokratskih rukovodstava i zatvaranja pred svijetom.
Odgovor Europe, nesklone kao i uvijek jačim sredstvima prisile,
jest njihovo zaokruživanje i ostavljanje da trunu, s najmanjim
opasnostima za okolinu. Unutrašnji procesi raspadanja, smatra se,
uvijek su ograničeni u vremenu".
(RFI)
240037 MET jun 98
U 79. godini umro David Lynch, tvorac Twin Peaksa
Kvarachelija potvrdio odlazak iz Napolija
Sabor u petak o izmjenama Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva EU
Medijska zvijezda iz Primorčevog stožera ide u zatvor zbog prijetnji Nikici Jelaviću
Novi francuski premijer preživio glasanje o povjerenju zahvaljujući socijalistima
Puljak (Centar): Čak 243 općine nemaju niti jednog proračunskog korisnika
SAD: Primirje u Gazi počinje u nedjelju unatoč neriješenom pitanju
SP rukometaši: Rezultati (1)
Obilježavanje Godine Ive Tijardovića i Jakova Gotovca
SP rukometaši: Slovenija sigurna protiv Kube