FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

18. VI. FRANCUSKI LIBERATION - THOMAS HOFNUNG O DINKU ŠAKIĆU I HRV. VLASTI

FRANCUSKA LIBERATION 18. VI. 1998. Hrvatska se suočava sa svojim nacističkim sablastima "Zagreb je 30. travnja vijest o uhićenju Dinka Šakića u Argentini dočekao velikom šutnjom. A ta šutnja najbolje pokazuje nelagodu koju osjeća režim hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana zbog ponovne i neočekivane pojave nekadašnjeg zapovjednika koncentracijskog logora Jasenovac, u kojemu su ustaše (pronacistička formacija) od 1941. do 1945. godine ubili više desetaka tisuća Srba, Židova, Roma i Hrvata antifašista. Dinko Šakić, naizgled miroljubiv umirovljenik, priznao je na argentinskoj televiziji da je rukovodio tim strašnim logorom, pa vlasti u Zagrebu nisu više imale nikakvog izbora. Brzo su odlučili zatražiti njegovo izručenje, djelomice i zato da preduhitre svoju 'neprijateljski nastrojenu' braću iz Jugoslavije, koji su u Buenos Airesu započeli isti proces. Sada se Hrvatska priprema za suđenje tom bivšem ustaškom dužnosniku na procesu koji će sigurno biti bolan. Jer, od 1990. godine zagrebačke vlasti nisu štedjele napore da djelomice rehabilitiraju režim Ante Pavelića koji je surađivao s nacističkom Njemačkom. Teorija urote. Izgleda da svi na vlasti u Zagrebu već zauzimaju obrambeni stav. Vice Vukojević, jedan od 'jastrebova' HDZ-a (stranke predsjednika Tuđmana), kaže da su tu aferu 'unaprijed smislili oni koji i inače vrše pritisak na Hrvatsku'. Posljednjih mjeseci vladini listovi ne prestaju pisati o 'velikim silama' koje sprječavaju dodjelu bilo kakve financijske pomoći Hrvatskoj zbog njezina odbijanja suradnje u procesu učvršćivanja mira u Bosni. Može li ta teorija o protuhrvatskoj uroti, koju šire hrvatske vlasti, uzrokovati pojavu starih sablasti? Toga se boji Jasminka Domas, jedna od dužnosnica zagrebačke židovske zajednice. 'Neki oko mene već govore o strategiji svjetskog židovskog lobbyja, u nastojanju da objasne Šakićev povratak'. Predsjednikova dvoličnost. Ova afera teško pada Franji Tuđmanu. Njegova je država nedavno uspostavila diplomatske veze s Izraelom nakon nekoliko godina teških pogađanja. Židovskoj je državi trebalo dosta vremena da mu oprosti revizionističke knjige koje je napisao krajem osamdesetih godina, a i rečenicu koju je tada izgovorio: 'Hvala Bogu, moja žena nije ni Židovka ni Srpkinja'. Šef hrvatske države se poslije ispričao, a ovoga se ljeta ispričao i u ime države zbog 'zločina počinjenih nad Židovima za vrijeme ustaške vlasti'. I sada se nada da će vrlo skoro otputovati u Izrael, u državu koja će sigurno vrlo pozorno pratiti odvijanje suđenja Dinku Šakiću. Tuđman i dalje muke muči i na unutarnjem planu. Od trenutka kad je izabran na mjesto predsjednika, 1990. godine, često se blago odnosio prema nekadašnjim ustašama. 'Teško će fašističkog vraga opet utrpati u kutiju nakon što ga je sve ove godine iskorištavao', analizira filozof Žarko Puhovski. Jedna od prvih Tuđmanovih odluka bilo je preimenovanje zagrebačkog trga posvećenog 'žrtvama fašizma' u 'Trg hrvatskih velikana'. Osim toga, otac suvremene Hrvatske prihvatio je ustaške simbole poput zastave s crveno- bijelom šahovnicom. Što je još gore, otvorenih je ruku u Zagrebu dočekao nekadašnje fašističke dužnosnike, ili se s njima susretao u inozemstvu, a među njima i sa Šakićem, tijekom svoga posjeta Argentini 1995. godine. Tuđman je i dalje neriješena enigma. Kako taj čovjek, koji se za vrijeme Drugog svjetskog rata borio u redovima antifašističkih partizana i koji je ostvario blistavu karijeru u Titovoj vojsci, sada može biti toliko milostiv prema svojim nekadašnjim neprijateljima? 'On nije ni antisemit ni fašist', tvrdi Žarko Puhovski. 'On je oportunist kojemu je trebala potpora moćne hrvatske dijaspore, u kojoj su veliku ulogu imali nekadašnji ustaše, kako bi financirao svoj politički uspon, a zatim naoružao i obranio svoju državu od srpskih separatista'. Je li Tuđman sada talac svojih dobročinitelja? Da, između ostaloga. Dva je puta bio zatvaran zbog 'nacionalističko-separatističke aktivnosti', početkom sedamdesetih i početkom osamdesetih godina. Bivši Titov štićenik ponovno je ocjenjivao djelovanje Ante Pavelića koji je, kao i on, želio stvoriti nezavisnu hrvatsku državu. U svakom slučaju, upravo to je ono što Tuđman stalno ponavlja posljednjih godina. Njegov pokušaj rehabilitiranja - 'nacionalne pomirbe' - kako on to naziva, vrhunac je imao prije dvije godine, kad je predložio da se na mjestu nekadašnjeg koncentracijskog logora Jasenovac ustaški vojnici pokopaju odmah do njihovih žrtava. On drži da komunistički zločini nisu ništa manji od onih koje su počinili ustaše. A od njegova prijedloga, na koji su negativno reagirali čak i u Hrvatskoj, i koji je SAD oštro kritizirao, brzo se odustalo. Bacanjem jarkog svjetla na pokolje koje je počinio Pavelićev režim, suđenje Dinku Šakiću moglo bi trajno dovesti u opasnost i taj plan 'pomirbe'. Sve do sada hrvatsko se stanovništvo, i dalje u šoku od nedavnog rata protiv Srba, uopće nije bavilo hrvatskom prošlošću. 'U Hrvatskoj se u posljednje vrijeme nije pojavila nijedna knjiga o ustaškome razdoblju', priznaje povjesničar Jure Kristo. 'Jedine knjige kojima raspolažemo napisane su u Beogradu, a autori su srpski povjesničari koji su se upuštali u krivotvorenje'. Hrvati su uvjereni da je instrumentaliziranje rada povjesničara pod Titovim režimom posve diskreditiralo bilo kakve zaključke o zločinima koji su počinjeni pod Pavelićem. Najbolji je primjer za to slučaj Jasenovca. U Beogradu tvrde da je tamo navodno ubijeno 700.000 ljudi, a Tuđman taj broj smanjuje na 40.000. Dvojica stručnjaka (jedan Srbin, drugi Hrvat), za koje se smatra da im se može vjerovati, procjenjuju da je u Jasenovcu ubijeno oko 90.000 ljudi. Kako bilo da bilo, ta rasprava oko broja mrtvih stanovništvo ostavlja posve ravnodušnim. Posljedica nepostojanja introspekcije jest i ponovno tiskanje memoara ustaškog 'poglavnika' koji se u Zagrebu u novije vrijeme jako dobro prodaju, gotovo jednako dobro kao i Biblija. A tijekom nedavnog rata protiv Srba, neke postrojbe hrvatske vojske ponosno su nosile ustaške oznake. I nitko se zbog toga nije uzrujavao", piše posebni dopisnik lista iz Zagreba Thomas Hofnung. 190022 MET jun 98

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙