RDW-KOMENTAR-17-6

NJEMAČKI RADIO - RDW 17. VI. 1998. Susretu Jeljcina i Miloševića promatrači su davali slabe šanse za uspjeh. Od tradicionalnog prijateljstva između Moskve i Beograda posljednjih godina nije se primjećivalo gotovo ništa. Ruski prioriteti na Balkanu bili su prije jačanje vlastitog profila velesile nego podupiranje 'slavenskog brata'. Ono što je Moskvu i Beograd, međutim, jako povezivalo bila je zajednička volja da se suprotstave vodećoj ulozi Sjedinjenih Država i NATO-a u istočnoj Europi. Sitnim bockanjima protiv Amerike, ne samo u vezi s Balkanom nego i Irakom, Kremlj je neprestano pokušavao potkopati ugled SAD- a. Možda je Milošević početkom devedesetih godina određene nade polagao u strateški savez s Rusijom. Ali, ni on nije mogao ne uočiti kako je Rusija sve više postajala ovisna o zapadnom novcu. Jeljcin je ujesen 1995. pokušao preuzeti inicijativu u dovršavanju rata u Bosni i Hercegovini, pozvavši predstavnike sukobljenih strana u Moskvu. Ali, iznenada se razbolio, susret je otkazan. Sjedinjene Države su posredovanje povjerile Richardu Holbrookeu, što je uspješno završilo potpisivanjem Daytonskog sporazuma. Za vrijeme njemačko-ruskih konzultacija prošloga tjedna savezni kancelar Helmut Kohl pozvao je svog prijatelja Jeljcina da se konstruktivno uključi u mirovni proces na Balkanu. Ako Rusija želi da Zapad prema njoj postupa kao velesili, Kremlj bi morao jače djelovati u interesu međunarodne zajednice, zahtijevao je Kohl, očekujući da Rusija uloži svoj autoritet 'velikog slavenskog brata'. Da su razgovori Jeljcina i Miloševića završili neuspješno, ruski Predsjednik bi osjetno izgubio na ugledu. Takav diplomatski poraz Jeljcin je jedva izbjegao u nedavnoj iračkoj krizi kad Sadam Husein nije prihvatio rusko posredovanje, nego je glavi tajnik Ujedinjenih naroda Kofi Anan odigrao ulogu mirotvorca. Koliko vjerodostojan je sporazum Jeljcina i Miloševića? Jugoslavenski Predsjednik, istina, želi pregovarati sa šefom kosovskih Albanaca Ibrahimom Rugovom, ali svoje specijalne postrojbe s Kosova povući tek kad prestanu - kako to Beograd naziva - 'terorističke aktivnosti' suprotne strane. Glede pripadnosti Kosova Jugoslaviji, Milošević ne namjerava praviti nikakve ustupke. Zapad će već zbog toga moskovske dogovore pratiti vrlo kritičnim očima i dalje prijetiti vojnim sankcijama. A Moskva? Kakvu ulogu Rusije će Jeljcin ubuduće zahtijevati na Balkanu? Hoće li on dogovor s Miloševićem iskoristiti kako bi Rusiju proglasio vodećom silom na tom području i pokušati potisnuti Amerikance s Balkana? Bez Rusije neće biti moguće riješiti kosovski problem, izjavio je Jeljcin. Rusija, međutim, ima osjećaj da ju je Zapad izigrao: rusko vodstvo navodno nije informirano o NATO-ovim vježbama iznad Albanije i Makedonije. Time je nanesena šteta Vijeću NATO-a i Rusije. Neki zapadni glasovi koji zahtijevaju intervenciju NATO-a protiv Srbije bez mandata UN-a ugrožavaju autoritet Ujedinjenih naroda. Daljnje akcije NATO-a bez dogovora s Moskvom mogu samo produbiti jaz između Zapada i Rusije i poravnati put stvarnom savezu Moskve i Beograda. U ruskim vijestima je susretu Jeljcina i Miloševića posvećeno vrlo malo vremena. Isto toliko pozornosti, ako ne i više, posvećeno je pozitivnim vijestima iz Washingtona za moskovski financijski svijet. Međunarodni monetarni fond je, naime, izrazio spremnost ruskom gospodarstvu dati nove kredite. (RDW) 180027 MET jun 98