FRANCUSKA-LIBERATION 17.6. KOSOVO

FRANCUSKA LIBERATION 17. VI. 1998. Posredovati na Kosovu? "Očuvanje mira i sigurnosti stvara osobite poteškoće velikim silama. U Francuskoj, od Jacquesa Chiraca do Pierrea Hassnera, istaknutog stručnjaka za međudržavne odnose, svi se slažu da su prilike na Kosovu za koje su krivi Miloševićevi Srbi 'nedopustive', a oklijevanje Zapada 'samoubilačko'. Svakako, prizor siromašnih obitelji koje kroče kozjim stazama prema Albaniji para srce, kao što sablažnjava djelovanje srbijanskih snaga. Međutim, prije svakog upletanja trebali bi odgovoriti na nekoliko pitanja. Kosovo, zašto? Kosovo, kako? Zašto se miješati samo na Kosovu? Znatan je broj država koje danas progone vlastito pučanstvo. Ni čelnici, ni moralisti u Francuskoj nisu pokazali ni najmanju zabrinutost za narod u južnom Sudanu koji već godinama muči soldateska iz Kartuma; još je manje osjećaja za Tamile koje napada vlada u Kolambi, za Melanezijce u Bouganvilleu čiju želju za odcjepljenjem nemilosrdno guši papuanski režim u Port Moresbyju, za Kurde koje progone turske snage; ništa se nije učinilo da bi se stanovnici područja Casamance poštedjeli senegalskih topničkih napada, da bi se pomoglo Palestincima kojima je Izrael oduzeo slobodu, da bi se zaštitili seljaci u Alžiru koje su redarstvene snage bez oklijevanja ubijale samo zbog moguće naklonosti prema islamistima... Vladati znači odabrati. Francuska je barem na riječima odabrala. Prema kojim mjerilima? Televizijske slike, osjećaji birača, blizina... ili prije, strah, rasa? Pričinjavaju li Parizu više boli pokolji Europljana od drugih Europljana nego pokolji stanovnika Bouganvillea koji su, međutim, bliski rođaci francuskih Melanezijaca? Izbor je težak. Nedvojbeno je da Francuska, UN, NATO, SAD ne mogu nadzirati sve pokolje na svijetu. Demokracije i njihovi vođe trebali bi barem objasniti zašto je opravdano posredovati ovdje, a ne negdje drugdje... Ako se na Kosovu treba boriti za mir, kako to učiniti? Treba li povesti zajednički pothvat? Svakako! Dakle, opet će francuske snage, bez ikakvog nadzora narodne skupštine, biti povjerene bilo američkom zapovjedništvu, bilo nekom neodgovornom tijelu UN-a. Budući da oba ova rješenja često dovode francuske postrojbe u škakljive, pače smiješne prilike, ona nimalo ne zadovoljavaju. Ako treba ići na Kosovo, dio suverene države koja se protivi miješanju, tko će dati ovlasti za to? Kome se treba obratiti? U Vijeću sigurnosti treba računati s vetom Rusije i Kine koje ne žele ići protiv sebe, jer će jednom i same morati svladati pobune u Čečeniji, Xinjiangu, Tibetu i drugdje... Naravno, zapadne sile mogu djelovati i bez pristanka Vijeća; američki ministar obrane William Cohen misli da njegovo odobrenje nije potrebno. Bio bi to nemio presedan. SAD gledaju svoje interese. Ne mareći za posredovanje, one ne žele da UN, koji je nepopularan u Kongresu, smanji njihov prostor za inicijativu. (...) Budući da je teško zamisliti međunarodnu zajednicu koja bi povela otvoreni rat protiv Beograda i preuzela rizik upletanja na kopnu, uz blokadu Srbije, poštivanje koje je teško nametnuti i koja nije jako djelotvorna na kraći rok, jedina mogućnost je zračno bombardiranje. No ni to nije jednostavno. Protivnik je bolje opremljen, organiziran i motiviran nego su to bili Srbi u Bosni. Pokretniji je i raspršeniji nego što je bio u Bosni gdje su bojišnice bile utvrđene, a ciljevi za gađanje nisu nedostajali. Na Kosovu su srbijanske snage raspršene, u tijesnoj vezi s pučanstvom koje treba zaštititi. Bili bi potrebni brojni, savršeno točni napadaji koji bi se ponavljali danima, da bi se Miloševićevim vojnicima, i to samo njima, nanijeli znatni gubici. (...) Program je velik i nije neprovediv, ali se mora platiti i krvlju. (...) Vjerni politici rata na temelju ovlasti, Amerikanci će možda narediti privatnim tvrtkama da dopreme oružje albanskim borcima na Kosovu, među ostalim i spuštanjem padobranima. U Francuskoj, Zapovjedništvo za posebne operacije (COS) nedvojbeno predviđa ubaciti skupine instruktora... i dugo čekati naredbe... 'Nedopuštenost' srbijanske represije? Kako ne! Prije će biti uništen albanski narod, kao što svugdje u svijetu umiru deseci naroda koje međunarodna zajednica zbog nedostatka hrabrosti predaje na klanje, ne pomišljajući nijednog trenutka da im pritekne u pomoć", piše Jean-Louis Dufour, glavni urednik časopisa 'Obrana'. 180018 MET jun 98