RUSIJA-NEZAVISIMAJA GAZETA OD 17.6.98. MILOŠEVIĆ I JELJCIN

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 17. VI. 1998. Jeljcin uvjerio Miloševića Julija Petrovska i Dmitrij Gornostajev komentiraju posjet jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića Moskvi radi rješavanja kosovske krize: "Susret predsjednika Borisa Jeljcina i Slobodana Miloševića, u trenutku kada su NATO-ovi generali gotovo pripremili upad u jugoslavensku pokrajinu Kosovo, vrlo dobro pokazuje razliku u stajalištima Rusije i Zapada glede rješavanja nove balkanske krize. Pouzdanje Moskve u diplomaciju, dok SAD i njihovi saveznici zveckaju oružjem, već je sustavna i, čini se, vrlo djelotvorna pojava: drugi put nakon američko-iračkog sukoba koji se umalo završio ratom, Rusija je jedina zemlja s kojom mogu pregovarati 'izrodi' svjetske zajednice, kako tumači Zapad. Učinak od takvih, u načelu povoljnih, prilika za Moskvu, na rusko- jugoslavenskom susretu na vrhu bio je vrlo velik. Kao što je izjavio Boris Jeljcin, Slobodan Milošević je pristao da sjedne za pregovarački stol s vodstvom kosovskih Albanaca. To je možda najvažniji rezultat moskovskoga susreta na vrhu. Kao što je pojasnio pomoćnik ruskog Predsjednika za međunarodna pitanja Sergej Prihodko, u zajedničkoj izjavi predsjednika Jeljcina i Miloševića po završetku susreta, jugoslavenska strana preuzima niz obveza, među kojima i što bržu obnovu pregovora. Postići to, vjerojatno nije bilo lako: potankosti u svezi s postignutim načelnim dogovorima odnijele su ruskom ministru vanjskih poslova Jevgeniju Primakovu i Slobodanu Miloševiću više od tri sata. Kao što je doznala 'NG', gotovo sve to vrijeme je potrošeno da bi Primakov obrazložio Miloševiću težinu stanja. Ipak je Rusija dosta uspješno nastupila u ulozi posrednika između dvaju tvrdoglavaca - Beograda i Sjevernoatlantskog saveza. Jeljcinova izjava 'Neka čitav svijet vidi što smo se dogovorili kako ne bi bilo odustajanja', govori o tome kako Kremlj želi uvjeriti Zapad da jugoslavensko vodstvo ima dobru volju da sukob riješi mirnim diplomatskim sredstvima. NATO ponešto drukčije gleda na ponašanje Beograda, nastojeći da ne primijeti pozitivne korake s njegove strane, iako ih je, zacijelo, jako malo. Stoga Sjevernoatlantski savez nastoji jučerašnji susret ugurati u program za rješavanje kosovske krize koji predlaže Savez. Prema mišljenju zapadnih država i NATO-a, ovaj je susret dao jugoslavenskom vođi 'zadnju prigodu' da posluša savjete međunarodne zajednice i pristane na mirno rješenje kosovskog sukoba. (...) Bilo kako bilo, jučer je u Moskvi načinjen tek prvi korak prema raspletu stegnutoga kosovskog čvora. Za uspješan nastavak mirnog rješenja sukoba na području Jugoslavije, potrebno je još nekoliko čimbenika koji za sada ne zavise od diplomatske djelatnosti Moskve, barem ne izravno. Prvo, jako je važno da Sjevernoatlantski savez pozdravi Miloševićevu obvezu glede obnove pregovora s Rugovom, a ne da šutke prijeđe preko toga, kao što se događalo ranije, istina s manjim ustupcima jugoslavenskoga vodstva. Ako se NATO-ova vojna mašinerija već zahuktala i ne može se zaustaviti, ako se odluka o vojnom upletanju na Kosovu donese bez obzira na pozitivan razvoj dijaloga između Beograda i Prištine, onda mogu propasti svi ruski napori. No Moskva za to više neće biti kriva. Drugo, korak ususret svojim protivnicima moraju načiniti i kosovski Albanci, primjerice preuzimanjem obveze o bezuvjetnoj obnovi pregovora, slično Miloševiću. Treće, prijeko su potrebna jamstva da će sam Slobodan Milošević održati riječ koju je zapravo dao Borisu Jeljcinu, i da neće isticati dodatne zahtjeve. U suprotnom, šteta će se nanijeti ne samo naporima Rusije, već i njezinu ugledu." 180016 MET jun 98