FRANCUSKA-LIBERATION OD 16.6.98. MILOŠEVIĆ U MOSKVI

FRANCUSKA LIBERATION 16. VI. 1998. Kosovo: Rusija zamišlja da je arbitar "Dok je jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević jučer navečer stizao u Moskvu, Rusija je iznenada pooštrila ton glede kosovske krize. Njezin je ministar obrane izjavio da nije bio obaviješten o zračnim vojnim vježbama NATO-a na tome području, a doznaje se i da je Moskva opozvala ruskog predstavnika pri Savezu. U petak u Bruxellesu, rekao je ministar obrane Igor Sergejev koji se vratio iz posjeta NATO-u, 'svi su se složili da krizu treba riješiti političkim putem, ali, nedugo nakon mog dolaska, doznajem da su vježbe počele'. NATO-ovi su diplomati odmah porekli da je Rusija ostavljena u neznanju. Moskva je obaviještena u subotu, nešto prije nego je objavljena vijest o operaciji 'Odlučni sokol', priopćio je Savez. Sergejev je u petak bio kod glavnog tajnika NATO-a kada je ovaj govorio o skorim vojnim vježbama. Bruxelles je također umanjio važnost odlaska ruskog predstavnika u NATO-u: riječ je o predviđenom putovanju. Ruska je agencija Interfaks, sa svoje strane, njegov povratak povezala s ljutnjom Moskve. Ova bi zategnutost mogla biti samo priprema javnosti prije Miloševićeva dolaska. Dočekujući jugoslavenskog prvaka, Rusija želi podsjetiti da je ona tradicionalna prijateljica Srba u ime slavenske solidarnosti, i da je ona njezina jedina saveznica u kontaktnoj skupini (Rusija, Francuska, SAD, Velika Britanija, Njemačka i Italija). Čini se da je Miloševićev radni posjet zapravo osjetljiva igra za Moskvu. Rusija je previsoko postavila prečku: srbijanskog vođu treba potjerati natrag, otvoriti put za mirno rješenje i udaljiti svaku pogibelj od zapadnog upletanja. Ovaj bi posjet mogao 'sve promijeniti', uzviknuo je ruski ministar vanjskih poslova Jevgenij Primakov. Glavni tajnik NATO-a Javier Solana jučer je pak izjavio da je to 'zadnja prilika' za Miloševića. Ako ne popusti, upozorio je Solana, bit će izložen novim sankcijama, pače i vojnom upletanju. Rusija misli da raspolaže s više načina kako bi prisilila Miloševića da popusti. Prvo, predsjednik Boris Jeljcin će upotrijebiti svu svoju sposobnost uvjeravanja na jutrošnjem susretu sa svojim jugoslavenskim kolegom. Pokušat će ga uvjeriti u ozbiljnost zapadnih prijetnja i u korisnost nagodbe. Rusija će igrati i na drugu kartu: pravo veta u Vijeću sigurnosti UN-a kojim može spriječiti svaku odluku o upletanju. Stalni članovi se ne slažu oko potrebe glasovanja za odobravanje uporabe sile. Međutim, ona ne želi ugroziti svoje odnose sa Zapadom. Zemlji prijeti financijski slom i prijeko joj je potrebna međunarodna pomoć. Tijekom rasprava to će svakako imati prednost pred 'prijateljstvom sa slavenskom braćom'. K tomu je Kosovo za Moskvu manje važno od iračke krize. Od ukidanja sankcija prema Bagdadu Rusija bi imala konkretnu korist. Moskva je potpuno svjesna svog gubitka utjecaja na Balkanu. Njezini gospodarski interesi na tome području su neznatni, a zemlja ne može ponuditi novce. Nakon Daytonskih sporazuma kojima se završio rat u Bosni, Milošević se okrenuo Zapadu, a ne Moskvi. Kao i u iračkoj krizi, ruska diplomacija ide za vlastitim ciljevima. Uvjerena da je slabost Rusije samo prolazna, ona želi još jednom pokazati da se glas Moskve razlikuje i da ga treba slušati. Ipak, Moskva ne želi otići s međunarodne scene. Tako je Jeljcin jučer trebao telefonski razgovarati s Billom Clintonom. Rusiji je također stalo da bude nazočna u kontaktnoj skupini koja je zadnje sredstvo za postizanje utjecaja na tome području. U stvari, ruska stajališta o kosovskoj krizi ne razlikuju se jako od stajališta njezinih partnera: teritorijalna cjelovitost Jugoslavije treba se očuvati; budući da je neovisnost isključena, Beograd mora Albancima dati velik stupanj autonomije. No predloženi se načini razlikuju. Moskva drži da Zapad, koji pritišće samo Miloševića, zapravo potiče 'terorističke napade' Oslobodilačke vojske Kosova. I da uporaba sile prijeti stabilnosti čitavog Balkana. Neki analitičari govore o suzdržljivosti na dulji rok. 'Moskva ima očajničku potrebu da si nađe saveznike u Europi zbog proširenja NATO-a, piše analitičarka Ekaterina Stepanova, a približavanje Jugoslaviji moglo bi poslužiti toj svrsi'. Napokon, Rusija, suočena s nemirima na Kavkazu, želi izbjeći ponavljanje sličnog slučaja. Prema njezinu mišljenju, kosovski sukob najavljuje ono čega se ona najviše plaši: muslimansko stanovništvo se buni protiv 'središta'. Scenarij je to što ga je Moskva već upoznala u Čečeniji i koji je još uvijek težak san", piše Veronique Soule. 162330 MET jun 98