US NY TIMES 14. VI. UVODNIK NATO - KOSOVO

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 14. VI. 1998. Jačanje diplomacije na Kosovu "Lažni napadi koje NATO sutra planira provesti na Balkanu pravovremeni su i razumni odgovor na rastuće vojno nasilje koje u srpskoj pokrajini Kosovo vodi jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević. Kao što smo ove godine vidjeli u Iraku, diplomacija poduprta pokazivanjem sile može utjecati na vođu koji je poznat po tome da se ne odaziva na blaže oblike međunarodnog uvjeravanja. Kako je kosovska kriza postajala ozbiljnija posljednjih tjedana, Washington je prvo pokušao ohrabriti političko rješavanje, nudeći Srbiji ukidanje gospodarskih sankcija. Kad to Miloševića nije odvratilo od vojne akcije, Amerika i njezine saveznice objavile su niz jasnih upozorenja pokazujući da im strpljenje nestaje. Sve strane sile, uključujući i Rusiju, sad se slažu da su uglavnom Miloševićeve snage odgovorne za rastuće nasilje nad albanskom većinom na Kosovu. To uključuje smrt oko 200 civila, izbacivanje više od 50.000 ljudi iz njihovih domova i bijeg oko 10.000 ili više osoba preko međunarodnih granica. Nedavno je jugoslavenska vojska posijala smrtonosne protupješačke mine duž granice Kosova i Albanije, povećavajući opasnost od izbijanja šireg regionalnog sukoba. NATO se nada da će njegovi simulirani zračni napadi na ciljeve kod neposrednih susjeda Kosova - Albanije i Makedonije, uvjeriti Miloševića da mora zaustaviti nasilje i iskreno započeti pregovore. To pokazivanje snage dio je međunarodne diplomatske strategije. Clintonova vlada u pravu je kad naglašava da njezin cilj ostaje diplomatsko, a ne vojno rješenje. Ruski predsjednik Boris Jeljcin može pomoći uspjehu diplomacije ukoliko zauzme čvrsto stajalište na sastanku s Miloševićem, koji će se u utorak održati u Moskvi. Jeljcin bi trebao brzo raspršiti svaku iluziju koju bi Milošević mogao imati o tome da će ga njegov veliki slavenski brat obraniti bez obzira na to kako se neobuzdano bude ponašao na Kosovu. Jeljcin bi trebao uporabiti svoj znatan utjecaj kako bi jugoslavenskog vođu upozorio da mora odmah obuzdati svoje snage. Ta vrsta izravne diplomatske poruke iz Rusije, zajedno sa savezničkim pokazivanjem snage u zraku, trebala bi uvjeriti Miloševića da se treba povući. Ukoliko do toga ne dođe, i prije nego što Washington počne razmišljati o tome da krene putom koji bi mogao voditi američkoj vojnoj intervenciji, Clintonova vlada mora učiniti ono što još uvijek nije. Mora nabrojati specifične političke ciljeve koje na Kosovu namjerava postići, reći kakvu bi ulogu vojne snage mogle igrati za postizanje tih ciljeva i koje je vrste ograničenja (vremenskih, zemljopisnih i operativnih) pripravna nametnuti bilo kojoj američkoj misiji. Bez takvih pojašnjenja ne može se održati rasprava s dobrim obavještenjima koju demokracija zahtijeva prije razmatranja uporabe vojne sile." 150111 MET jun 98