US IHT 11. VI. PFAFF

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 11. VI. 1998. Pomoć za Kosovo? Gdje ima volje ima i načina "Kosovski problem vrti se oko problema suverenosti. Po zakonu, kosovski sukob sa srpskom vladom unutrašnje je pitanje Srbije. Kosovo je nominalno autonomna pokrajina Srbije, koja zajedno s Crnom Gorom čini suverenu Saveznu republiku Jugoslaviju, čiji je predsjednik Slobodan Milošević", piše William Pfaff. "Miješati se u srpsku represiju nad Albancima, koji na Kosovu predstavljaju većinu, znači miješati se u srpske unutarnje poslove. Tako, ono što je međunarodna zajednica dosad učinila - ili namjerava učiniti - da bi zaustavila srpske napade na kosovske civile, frustrirajuće je neizravno i, samo po sebi, uzaludno. Neposredni problem nije međunarodni rat već bezobzirno uništavanje i represija nad civilnim stanovništvom Kosova. Britanski premijer Tony Blair, zajedno sa Sjedinjenim Državama, predlaže da UN-ovo Vijeće sigurnosti odobri 'sva prijeko potrebna sredstva' kako bi se zaustavilo širenje sukoba na Albaniju i Makedoniju, u kojoj živi velika albanska manjina. Bio je to jezik koji je odobrio Zaljevski rat. Međutim, Irak je napao Kuvajt, što je međunarodni zločin. U slučaju Kosova, potrebno je intervenirati na Kosovu i u Srbiji kako bi se spriječio zločin protiv čovječnosti. Ne postoji u potpunosti priznat međunarodni primjer za to. Zašto ga ne bismo stvorili? Međunarodna zajednica intervenirala je u Iraku da zaštiti kurdske i šiitske muslimanske manjine, iako bez previše uspjeha. Tako je Vijeće sigurnosti ograničilo irački suverenitet. Sjedinjene su Države u prošlosti pronalazile neuvjerljive razloge, koji su svejedno bili tolerirani, za vojno kršenje suvereniteta Paname, Granade, Dominikanske Republike, Kube, Kambodže i Laosa. Gdje ima volje ima i načina. Zračna intervencija protiv policije i vojnih snaga koje napadaju civilna središta na Kosovu te protiv njihovih komunikacijskih linija i baza, po svoj je prilici moguća u vojnom smislu. Sudeći po iračkom primjeru, činila bi se i pravno izvedivom. Bio bi to samo jedan čimbenik koji pridonosi rješenju, ali on bi uvelike povećao teškoće g. Miloševića i pogoršao njegov odnos s policijom i vojskom, NATO-ovim ciljevima. To bi omogućilo poticaj za ponovno uspostavljanje pregovora o stanju na Kosovu. Internacionaliziranje problema također je zamislivo, a možda i neizbježno. To je ono što je međunarodna zajednica učinila kad su Hrvatska i Slovenija proglasile neovisnost. Ona ih je priznala kao neovisne. Jugoslavenska vojska više nije provodila obuzdavanje unutrašnjeg razdora, već je vršila međunarodnu agresiju. Međunarodna pomoć žrtvama bila je ozakonjena. Postoje komunistički primjeri za to. U Finskoj 1939. i u Poljskoj usred drugog svjetskog rata, Staljin je priznao 'vlade u izgnanstvu' sastavljene od dužnosnika Kominterne i odredio je, kao zadatak sovjetske politike njihovo postavljanje na vlast. U Finskoj nije uspio, ali mu je to pošlo za rukom u Poljskoj. Međunarodna zajednica može priznati ilegalnu koalicijsku vladu na Kosovu i rezultat referenduma o neovisnosti Kosova, koji je ta vlada provela. Kosovske vođe od tada vode bitku za oslobađanje svoje zemlje nenasilnim sredstvima. G. Milošević je prema, 'prima facie' dokazima, ratni zločinac. Zločini srpskih snaga za vrijeme ratova između Srba i Bošnjaka i Hrvata bili su počinjeni pod njegovim odobrenjem, a borbe na Kosovu izravan su rezultat njegovog ukidanja autonomnog statusa Kosova. Tužiteljica haškog suda prije dva mjeseca obznanila je da skuplja dokaze protiv g. Miloševića. On je pošteđen opužnice, budući da je Washingtonu i drugim glavnim gradovima Zapada bio koristan pri provođenju Daytonskog sporazuma u Bosni te zbog toga što Rusija nije bila sklona tome da vidi kako ga pozivaju na odgovornost. Čini se da je Rusija sad sita g. Miloševića. Došlo je vrijeme da se zatraži podizanje optužnice protiv njega i za suđenje, bez sumnje 'in absentia' - no to je u redu; važni su načelo i primjer. Bio bi to jedan korak dalje u kampanji, izvediv korak s kojim se kasni, s ciljem da se Slobodana Miloševića ukloni s europske političke pozornice." 150110 MET jun 98