ŠPANJOLSKI ABC - 10. VI. OTTO VON HABSBURG O HRVATSKOJ

ŠPANJOLSKA ABC 10. VI. 1998. Hrvatska, godine 1998. "Znakovito je to što se, za razliku od prijašnjih godina, kad se o Hrvatskoj mnogo pisalo, sada to događa rjeđe, i uglavnom se piše dosta negativno. Rijetko se može čuti nešto o obnovi zemlje i o njezinim turističkim mogućnostima, a ako se nešto i kaže, onda je uvijek riječ o navodnom zatiranju manjina, nedostatku demokracije i, osobito, o nepostojanju slobode tiska. Ali netko tko je dulje vrijeme boravio u Hrvatskoj, tko je upoznao tu zemlju i tko razumije ponešto i hrvatski jezik, s iznenađenjem će utvrditi (u slučaju da nije dobro obaviješten, i u skladu s njegovim očekivanjima vezanim uz stanje na međunarodnoj političkoj pozornici) da je stvarno stanje u Hrvatskoj posve drugačije od onoga o čemu izvještavaju mediji. Država koju i dalje sustavno isključuju, ponajprije zbog vanjskog pritiska, i koju pokušavaju strpati u istu vreću sa Srbijom uz pomoć nesklonih dužnosnika Europske unije, ne može se dobro spojiti s glasom koji je bije. Istina je da su mnogi ljudi i dalje siromašni. To je bilo neizbježno poslije nekoliko godina srpske agresije, a i zbog prijašnjeg, iako umjerenog, totalitarnog sustava. U Hrvatskoj nailazimo na ozračje koje podsjeća na Njemačku poslije Drugog svjetskog rata. U to je vrijeme i tamo bilo ruševina i mnogo je toga nedostajalo, ali ljudi nisu izgubili nadu i neumorno su radili. Istina je da postoje neki problemi, jer borbe su tek nedavno završile, ali se na sve strane mogu vidjeti ljudi koji grade kuće, sliježu ramenima i vlastitom inicijativom čine sve što je moguće kako bi se uspostavio normalan život. I država ulaže napore, i vidljivo je do koje je mjere obnovila ceste i javne zgrade. Stječe se dojam da će se za nekoliko godina dogoditi hrvatsko čudo, a i prije, ako ljudi otkriju turistička i kulturna bogatstva koja ima ova zemlja i ako se ne prepuste utjecaju propagande. Ljudi se ne plaše. Na Zapadu se govori o mračnoj tiraniji, ali ćemo je u Hrvatskoj uzalud tražiti. Osim prometnika, na ulicama ima malo policije. Kad je riječ o naklonosti stanovništva, većina je ljudi na strani sadašnjeg predsjednika Tuđmana. Unatoč tome, može se primijetiti da postoji, osobito među mladima, određeno nezadovoljstvo, a Predsjedniku predbacuju da je premalo fleksibilan u odnosu na zahtjeve Zapada. To je istina, između ostaloga, ako se radi o povratku krajinskih Srba, za koji se toliko zalažu međunarodne organizacije. No, mora se uzeti u obzir i da ljudi mnogo više brinu za sudbinu Srba iz hrvatskih područja nego za Hrvate na srpskim područjima. I neosporna je činjenica da Rusi, koji ne samo što su nazočni u međunarodnim organizacijama, nego često imaju i glavnu riječ, čine sve što mogu kako bi poduprli svoje prijatelje Srbe. A na drugoj strani, ne može se reći da zapadne države tako postupaju kad je riječ o Hrvatskoj. Od svih stranih država koje pomažu pri obnovi Hrvatske, Nijemci su apsolutno najaktivniji. Ali to nije toliko zasluga njemačke vlade, koliko nastojanja njemačkih građana. Osobito u malim mjestima, gdje na svakom koraku nailazimo na pomoć koju čovjek pruža čovjeku, a to je u Njemačkoj vrlo rašireno kad treba pomoći Hrvatskoj. Neke se države žale na to. Njemačka vlada s pravom može odgovoriti u tom smislu da to nije bila njezina odluka, nego odluka naroda. A uz Nijemce, i Španjolci uživaju veliki ugled. Španjolske postrojbe nalaze se u hrvatskom dijelu Bosne i svi su zadovoljni njihovim djelovanjem, a to se ne može reći za vojnike nekih drugih država. Ne smije se podcijeniti srpska sposobnost kad je riječ o propagandi. To se dobro može vidjeti, među ostalim državama, i u SAD-u, gdje je srpski lobby jako aktivan već od završetka Drugog svjetskog rata. Ali još je opasnija propaganda koja se rabi kako bi se obranili strani gospodarski interesi. Iz tih su krugova pokušali kupiti hrvatske medije kako bi na taj način usmjerili hrvatsku politiku, kao što se to dogodilo u nekim nedavno oslobođenim državama. No, u Hrvatskoj je taj pokušaj završio prilično neuspjelo. Od tada se govori da u Hrvatskoj nema slobode tiska. Ali tko u hrvatskom tisku bude čitao kritike protiv hrvatske vlade, shvatit će da postoje neke europske države u kojima je obrana visokih državnih dužnosnika mnogo energičnija nego u Hrvatskoj. Najopasnije za Hrvatsku jest pokušaj povezivanja države s Balkanom. S tim je ciljem u Europskoj uniji nastao novi koncept - 'zapadni Balkan' - umjetna tvorevina bez povijesnih temelja, koji bi se protezao sve do predgrađa Beča. Onaj koji poznaje hrvatsku kulturu zna da ta država pripada Zapadu. Balkan počinje s one strane Hrvatske, ali i tamo se mogu vidjeti razlike, budući da i u Bosni postoje jaka obilježja karakteristična za Zapad, iako se u njezinom srpskom dijelu vidi balkanski utjecaj. U Hrvatskoj se, s jedne strane, vidi utjecaj Mađarske i Austrije, a s druge Italije i osobito mletački utjecaj u Dalmaciji. A arhitektonski spomenici potječu iz starog Rimskog Carstva. Sve je to prirodno. Hrvatska ima mnoge nedostatke, kao i sve ostale države. Ali jedna od značajka današnjega novinarstva jest stvaranje božanskih ideala i uspoređivanje postojećih država s tim idealima. Na taj način Hrvatska može dobiti loše ocjene. Ali Europa mora gledati na države u skladu s time kakve one zaista jesu. Zemlja jednog Marka Pola i biskupa Strossmayera po svojoj je naravi dio Zapada i bez nje Europa neće biti potpuna. Isključivanje Hrvatske Europi može naškoditi više nego samim Hrvatima", piše habsburški nadvojvoda Otto von Habsburg. 110051 MET jun 98