RFI-TISAK-8-6

FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI 8. VI. 1998. Pregled tiska "Štrajk pilota francuske avio-kompanije Air-France ušao je u drugi tjedan. Unatoč izravnom uključenju premijera Lionela Jospina, pregovori između štrajkaša i poslodavaca nisu dali nikakova rezultata. Za (Alaina Peifrita??) uvodničara 'Le Figaroa' to nije sukob pilota i vodstva tvrtke, već unutar same vlade, unutar same vladajuće pluralne ljevice. I to objašnjava bezizlaz u kojem se nalaze pregovori. Za Peifrita, Jospin sada plaća dividende jedinstvu ljevice i suradnji s posljednjim komunistima u Europe, kako kaže. Pilotima se nude dionice Air-Francea, no to bi imalo smisla, kaže Peifrit, ako je kompanija privatizirana. Što vrijede dionice neke kompanije, ako ju država ljubomorno drži pod svojim skutima, pita se dalje Peifrit, i navodeći Jospinove riječi upozorenja o mogućoj smrti Air-Francea, ustvrđuje da će odgovornost o mogućoj smrti Air-Francea pasti na samog francuskog premijera jer se ne može, navodimo, 'u isto vrijeme zadovoljiti Francusku komunističku partiju i spasiti Air-France'. 'Liberation' na istu temu sažima u naslovu 'Air-France - dijalog eksplodirao u letu'. Druga velika unutrašnja tema je reforma prosvjete koju je pokrenuo ministar Alegre. Sudjelujući u petak na konferenciji posvećenoj toj temi, Jospin je pružio punu podršku ministrovim reformama. 'Le Monde', izvješćujući o tom događaju, izvlači u antrefileu jedan sporedan događaj kojemu daje prekomjerno značenje. Na zatvaranju, naime, ove konferencije o nacionalnoj prosvjeti, za tribinu su izašla tri učenika koji su pročitali tekst u slavu škole, zahvaljujući kojoj su izašli iz svijeta delikvencije. 'Le Monde', koji sve više postaje službeno glasilo vladajuće ideologije bez ideja, tzv. političke korektnosti, cijelu priču stavlja pod naslov 'Staljinistička samokritika' i ironično govori o trima mladima koji su zahvaljujući naporima škole izišli iz delikvencije. Izgleda da bi bilo bolje da su ostali delikventi. Imali bi više poštovanja, barem kod novinara i urednika 'Le Monda'. Rat na rogu Afrike, između Etiopije i Eritreje, analizira 'Le Figaro'. Amerikanci otkrivaju da je njihova 'Nova Afrika', puka šala. Rat između Etiopije i Eritreje potvrđuje da se Washington obmanuo jer, ističe Charles Lambroskini, nacionalni interes kao i uvijek nadvladava ideologiju. Rat između Eritreje i Etiopije, između snaga Afewerkija, eritrejskog predsjednika i snaga Zenawia, etiopskog premijera, dvojice, dakle, ljudi koji su se zajednički borili protiv sudanskoga crvenoga pukovnika Mengistua, objašnjava se poslijeratnim teškoćama u jednoj i drugoj zemlji i raspadom nacionalnog jedinstva, kako u Etiopiji, tako i u Eritreji. U Etiopiji poziv na nacionalno jedinstvo prikriva, zapravo, hegemoniju jedne manjine nad 87 ostalih etničkih zajednica. Da ne govorimo još o podjeli na Muslimane i Kopte. Manjine, zapravo, iz pokrajine Tigrec i jedan dio poznat pod nazivom Jirga-trokut, i predstavlja povod ovome ratu. U Eritreji 45 posto Muslimana, poglavito izbjeglice iz Sudana, pod utjecajem integrističke propagande iz Kartuma sve više naglašavaju svoju posebnost u odnosu na kršćane, njih 55 posto. Nakon 30 godina borbe za nezavisnost koja je završena '91., zemlja je posve iscrpljena, a ratni heroji na zavodima za zapošljavanje. Povrh toga, u igri je i faktor povrijeđena ponosa - 58 000 milijuna stanovnika Etiopije, prostranstva kao dvije Francuske, lišeni obalnog pojasa kojeg je predstavljala Eritreja, kao pokrajina u sastavu Etiopije, ne mogu tolerirati provokaciju malog susjeda, svega 3 milijuna stanovnika. 'Le Figaro' i 'Liberation' objavljuju reportažu s Kosova. Prvi pod naslovom 'Kosovo u stanju pobune' i drugi 'Kosovo - avetinjski grad i seljaci pod punom ratnom opremom'. Radi se o istoj novinarskoj ekipi koja je posjetila Glogovac, industrijski grad 25 kilometara udaljen od Prištine. Atmosfera u gradu podsjeća na SF film 'Mad Max'. Opustjeli grad bez ijednog traga borbi ili oštećenja. No, strah je vidljiv na svakom koraku. Strah od jedne i druge vojske, od srpskih snaga reda i tzv. OVK-a. Oko 200.000 Srba koji žive još na Kosovu, piše 'Le Figaro', okupljeni su najvećma u gradovima. Većina od njih se kune da neće nikada napustiti svoju zemlju, zemlju svojih predaka, ali mnogi upravo iseljavaju svoje obitelji. Srbi se nalaze u istoj situaciji kao Francuzi za rata u Alžiru. Iako, vojnički mogu dobiti rat, oni će ga politički izgubiti, prenosi 'Le Figaro' ocjenu Alekse Đilasa, koji zaključuje: 'Ali sada je još gora situacija jer se naše katedrale, i Chartresa i Reimsa, nalaze tamo, a povrh toga nemamo De Gaullea'". (RFI) 082351 MET jun 98